Pokojni suprug Ivan i ja oduvijek smo živjeli skromno, gotovo smo si otkidali od usta da bismo uštedjeli. Roditelji su nas učili da moramo nešto sačuvati za stare dane, govori baka Marija.

U studenom prošle godine ostala je udovica i preuzela je brigu o novcu sakrivenom u kući. A sad ga više nema.

Željela sam sinu i kćeri nešto ostaviti, a sad je sve nestalo...

- Kad je sin trebao otići u trgovinu, otišla sam po 200 kuna u staru, već godinama pokvarenu škrinju u kojoj je novac bio skriven. Šokirala sam se kad sam shvatila da nema ni kune. Odmah smo pozvali policiju i sad molim Boga da nađu lopova - rekla je Marija.

Dok joj je suprug bio živ, on je raspolagao s novcem. Nakon što je umro, iz ljetne kuhinje, u kojoj Marija i njezin sin Josip provode najviše vremena, premjestili su novac u staru škrinju i sakrili ga ispod hrpe odjeće.

Lopov je sigurno točno znao gdje je novac. Bio je dobro sakriven

Promijenila je mjesto na kojem je čuvala ušteđevinu zato što su joj prije dvije godine ukrali 1800 kuna. Tada je policija našla lopova i novac. Istom raspletu nada se i ovaj put.

- Godinama smo se svega odricali kako bismo sinu i kćeri nešto ostavili, barem da nas imaju čime pokopati, a ne da to bude njihov trošak. A sad smo ostali bez ičega - jada se vitalna starica, koja se uglavnom kreće u krugu imanja.

Godinama smo se svega odricali. Roditelji su me učili da štedim

- Uvjerena sam da je lopov točno znao gdje se novac nalazi. Rijetko odlazim od kuće, a još su i na škrinji bila dva drvena sanduka kako nitko ne bi posumnjao da je novac ondje - kaže neutješna Marija.

Osim od poljoprivrede, ona i sin žive od 450 kuna mirovine.