U Topuskom još traje potraga za misteriozno nestalim zlatnicima koje je navodno našao komunalni radnik dok je izvodio radove na šetnici u Ulici Spiegelbad.
Kruži priča da ih je radnik prodao zlataru za mnogo manji iznos nego što zapravo vrijede. No tržište zlatnika je toliko kompleksno da čak ni država ne zna kako bi to regulirala, pa je zlatnicima često vrlo teško ući u trag.
- Tanka je granica između legalnog i ilegalnog načina prodaje i otkupa zlatnika. U oba slučaja – vlasništvo nad pojedinim zlatnikom ili kovanicom nije moguće dokazati jer ne postoji zakon koji bi to regulirao. To je jedno veliko tržište. Zlatnici se prodaju na sajmovima, kod zlatara, na aukcijama, sastancima, pa i preko interneta, u većini slučajeva anonimno. Tako je nalaznik u Topuskome mogao prodati zlatnike zlataru ili kolekcionaru bez ikakve provjere, jer on nije obvezan pokazati osobne dokumente, čime se zatire trag podrijetlu zlatnika, odnosno zlata. Ne postoji zakon prema kojemu smo mi dužni dokazivati vlasništvo zlatnika koji klijent želi prodati. Ono što mi radimo jest da procijenimo njegovu numizmatičku vrijednost te po tome korektno isplatimo iznos za koji smatramo da je odgovarajuć – tvrdi vlasnik tvrtke koja se bavi prodajom i otkupom zlatnika.
To nam je potvrdio i sudski vještak za numizmatiku, diplomirani arheolog Borna Barac, koji nam je objasnio da postoji puno rupa u zakonu, koje se mogu u nekim slučajevima i dvosmisleno interpretirati.
- Imam aukcijsku kuću i bavim se numizmatikom dugi niz godina. Ono što mogu zasigurno reći je da ne postoji niti jedan konkretan zakon koji može regulirati vlasništvo nad određenim zlatnikom ili kovanicom. Osobno, kad mi netko od klijenata donese zlatnik, po iskustvu i zdravorazumski mogu procijeniti koliko su oni ‘legalni’, odnosno mogu procijeniti da li se radi o kolekcionarstvu, obiteljskom naslijeđu ili slično, ako u nešto posumnjam, s tim ne želim imati posla – kaže nam numizmatičar.
Kad je riječ o rijetkim zlatnicima, postoji određena procedura koja se mora izvršiti kako bi se dokazala njegova numizmatička vrijednost, no i to ovisi o znanju te volji samog prodavača kao i kupca zlatnika. Kompleksno je utvrditi vrijednost pojedinog zlatnika jer postoji više načina za određivanje vrijednosti, no ona se uglavnom procjenjuje numizmatički, jer je njegova vrijednost u zlatu vrlo niska, pogotovo ako se radi o rijetkim kovanicama. Često i zlatari, neki zbog neznanja, a neki i namjerno, otkupljuju zlatnike u vrijednosti samog zlata, a ne numizmatičke vrijednosti te ih zatim preprodaju kolekcionarima za puno veće iznose, i to sasvim legalno.
- Jedan rimski zlatnik teži oko četiri grama i njegova cijena može varirati, ako gledamo vrijednost zlata, za to se ne može dobiti previše novca. Po toj gramaži jedan takav zlatnik vrijedio bi 200-tinjak eura, dok bi se njegova numizmatička vrijednost procijenila i na milijune – tvrdi Barac.
Cijeli slučaj u Topuskom istražuje policija, a povjesničari kažu kako je moguće da je riječ o zlatnicima iz rimskog doba jer je u Sisku nekad bila i carska kovnica.
- Kontaktirali smo i konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Sisku, koji, uz pomoć policije, istražuje slučaj - potvrdio nam je Ivica Kuzmić, načelnik Topuskog.