Šumski požari poharat će 39 posto više europskog teritorija do kraja stoljeća, čak i u najboljem scenariju za zaustavljanje globalnog zatopljenja, osim ako se ne poduzmu hitne mjere za bolje upravljanje vatrom. Ovo je ključni zaključak nove [studije Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime koja dolazi u trenutku dok se kontinent bori s jednom od najtežih sezona požara u povijesti, piše The Guardian.
Posljedice požara u Hrvatskoj
Porast vrućeg, suhog i vjetrovitog vremena, koje male vatre pretvara u razorne stihije, zahvatit će sve veći dio Europe kako onečišćenje ugljikom podiže temperature. U najgorem scenariju koji su istraživači modelirali, a koji predviđa globalno zatopljenje od 3,6 °C iznad predindustrijske razine, opožarena površina gotovo bi se utrostručila.
Alarmantna predviđanja u jeku katastrofalne sezone
Ova mračna predviđanja objavljena su usred sezone požara 2026. godine, koja je već sada treća najgora u povijesti Europske unije, odmah iza rekordnih 2025. i 2022. godine. Podaci Europskog informacijskog sustava o šumskim požarima pokazuju da je do sredine kolovoza izgorjelo više od 600.000 hektara. Zemlje poput Grčke, Španjolske, Italije i Francuske pretrpjele su ogromne štete, no veliki požari zabilježeni su i u državama koje se povijesno ne povezuju s ovim problemom, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije i Njemačke.
Istraživači su, uspoređujući projicirano godišnje opožareno područje u razdoblju od 2070. do 2100. s rezultatima za razdoblje od 2000. do 2030., otkrili da je upravo povećanje vremenskih uvjeta pogodnih za požare najveći pokretač promjena. Čak i u optimističnom scenariju, gdje se globalno zatopljenje ograničava na 1,8 °C, neke regije pokazuju umjereno povećanje rizika. Međutim, u pesimističnom scenariju sa zagrijavanjem od 3,6 °C, znanstvenici predviđaju dosljedno pogoršanje uvjeta za požare u "gotovo cijeloj Europi". Trenutne globalne politike, upozoravaju, vode nas prema zagrijavanju od oko 2,6 °C do kraja stoljeća.
Može li bolje upravljanje požarima riješiti problem?
Studija je pokazala da bi poboljšanja u upravljanju požarima mogla ublažiti predviđena povećanja za više od 70 posto, ali ih ne mogu u potpunosti eliminirati.
- Ulaganja u upravljanje požarima mogla bi pomoći do određene granice, ali ako nastavimo putem visokih emisija, i dalje ćemo vidjeti snažan porast opožarenih površina. Upravljanje požarima ne može zamijeniti ublažavanje klimatskih promjena - rekao je Maik Billing, istraživač ekosustava na PIK-u i vodeći autor studije.
Stručnjaci također upozoravaju na takozvani paradoks gašenja požara. Naime, desetljeća uspješnog suzbijanja vatre, čak i onih najmanjih, dovela su do nakupljanja velike količine gorivog materijala u šumama. Zbog toga, kada se stvore povoljni uvjeti, izbijaju rjeđi, ali znatno snažniji i razorniji "megapožari". Takve vatrene stihije pogodile su Francusku i Španjolsku krajem srpnja, prisilivši stotine tisuća ljudi na evakuaciju jer se protiv njihove snage vatrogasci jednostavno nisu mogli boriti.
Problem koji nadilazi gašenje vatre
Víctor Resco de Dios, šumarski inženjer sa Sveučilišta u Lleidi koji nije sudjelovao u studiji, ističe kako sezonu požara često prati "neproduktivna igra prebacivanja krivnje", gdje se izolira samo jedan od dva ključna faktora.
- Problem šumskih požara ne bi se pogoršavao da idemo prema ledenom dobu umjesto globalnom zatopljenju. A bio bi u velikoj mjeri ublažen da su naši krajolici onakvi kakvi su bili prije jednog stoljeća, s puno manjom površinom pod šumama - kazao je.
Klimatske promjene stvaraju uvjete pogodne za požare, dok promjene u korištenju zemljišta, poput napuštanja ruralnih područja i zarastanja poljoprivrednih površina, osiguravaju gorivo. To znači da rješenje zahtijeva dvostruki pristup: odlučno smanjenje emisija stakleničkih plinova i proaktivno upravljanje krajolikom, uključujući mjere poput kontroliranog spaljivanja kako bi se smanjila količina zapaljive vegetacije i stvorili krajolici otporniji na vatru.