Većina ljudi zna što se obilježava 8. marta, a tek poneki znaju i što se to vrijedno obilježavanja dogodilo tog dana u sad već dalekoj prošlosti. Ali znate li što se dogodilo 9. marta? E, upravo to! Ništa. Osmi mart se počeo obilježavati kao podsjetnik kako bi svijet trebao izgledati, a deveti je ostao podsjetnik kakav ustvari jest. Osmi mart je utopija, dok deveti, kao i svi ostali dani u godini, predstavlja tužnu realnost. Iskreno, uvijek osjećam nelagodu kad počnem naglašavati potrebu da žene moraju biti ravnopravne s muškarcima. Slično se osjećam i kad treba naglasiti nacionalnu, vjersku, rasnu, seksualnu ili na bilo koji drugi način uvjetovanu ravnopravnost. Razlog je vrlo jednostavan. Nikad, ni u jednoj jedinoj situaciji tijekom života, nisam primijetio da sam kao muškarac, Hrvat, bijelac, heteroseksualna osoba i ateist bolji, inteligentniji, razumniji, pravedniji ili sposobniji od žene, Srbina, crnca, homoseksualne osobe i vjernika. Baš naprotiv.

Činjenica da su i danas muškarci (u odnosu na žene) u tolikim situacijama privilegiraniji, da ih se više poštuje, da mogu brže napredovati i za isti posao biti bolje plaćeni poražavajuća je i ponižavajuća spoznaja. Pritom ne mislim samo na položaj žena u Saudijskoj Arabiji, Iranu, Afganistanu i ostalim zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom. Mislim itekako na razvijeni i demokratski Zapad. Još konkretnije, mislim na Hrvatsku.

Ovom prilikom neću prepričavati brojna iskustva žena kojima se za rad u kafićima po jadranskoj obali redovito nudi manja plaća nego muškim kolegama, neću se iščuđavati nad stereotipnim podjelama kućanskih poslova na “muške” i “ženske”, i pogotovo neću trošiti riječi na muškarce koji klečanjem i molitvom sugeriraju kakvu bi ulogu žene trebale imati u društvu i obitelji. Odgovor na pitanje jesu li žene u Hrvatskoj ravnopravne s muškarcima htio bih lišiti subjektivnosti, površnosti i banalnosti. Zato sam za ovu priliku odgovor odlučio potražiti u stručno provedenim istraživanjima iz kojih su proizašle vjerodostojne i provjerljive činjenice. Dakle, evo što na tu temu možemo saznati iz nedavnog izvještaja Državnog zavoda za statistiku.

Prvo, žene u Hrvatskoj čine većinu stanovništva (52%). Ima ih otprilike sto pedeset tisuća više nego muškaraca. Ne manje bitno, žene žive dulje od muškaraca. 60% naših sugrađana starijih od 75 godina i 70% starijih od 85 godina su žene. Osim što ih ima više, žene su i obrazovanije od muškaraca. Na visokim učilištima ih je 57% u odnosu na 42% muškaraca, na poslijediplomskim specijalističkim studijima 67% u odnosu na 33%, a na doktorskim studijima 55% naprema 45%. Žene su i manje agresivne te više poštuju zakone. Tako npr. 87% svih počinitelja kaznenih djela su muškarci, kao i 95% svih hrvatskih zatvorenika.

Ako ste pomislili da iz ovih brojki proizlazi i logičan odgovor na pitanje tko upravlja Hrvatskom, naravno da ste se prevarili.

Evo kako stoje stvari s pozicijama s kojih se upravlja društvom i na kojima se donose društveno važne odluke. Gotovo 80% rektora i 75% dekana hrvatskih sveučilišta su muškarci. 77% sudaca Ustavnog i 70% sudaca Vrhovnog suda su muškarci. U Saboru sjedi 78%, a u Vladi 75% muškaraca. Sličan je postotak i u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave, odnosno 70% vijećnika županijskih i gradskih skupština su muškarci. 90% hrvatskih župana i 87% gradonačelnika su također muškarci. Osim što ne volimo da nas žene predstavljaju u zemlji, slično je i s inozemstvom pa vjerojatno pogađate tko čini 70% hrvatskog veleposlaničkog zbora. Ukratko, 73% svih dužnosnika te visokih državnih i javnih službenika u Hrvatskoj su muškog, a tek 27% ženskog roda.

Hoće li se i kad ovaj ni s čim opravdan nesrazmjer ublažiti? Ili još bolje, hoće li obrazovanija većina koja pokazuje više razumijevanja za zakone, a manje za agresiju ikad dobiti priliku učiniti Hrvatsku boljim mjestom za život. Sudeći po ponašanju vladajuće stranke, razloga za optimizam nema previše. Naime, premijer i predsjednik HDZ-a upravo je ovih dana odlučio da Hrvatska na proljeće ide na izbore. Objavivši tu odluku javnost je upoznao i s nositeljima HDZ-ovih lista u 11 izbornih jedinica. Znate li koliko je među njima žena? Ni jedna!

Pa eto, ako još niste odlučili za koga glasati na predstojećim izborima možda bi vam upravo kriterij broja žena (na visokim mjestima) na listama mogao pomoći oko odluke tko (ne) zaslužuje vaš glas.