Zvonimir Hodak otkrio kako je preživio smrt kćeri u trećoj epizodi dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak'. Roditelji Ivane Hodak sada su dali svoju verziju priče kroz mnogo osobnih detalja oko svoje prerano preminule kćeri, kako su je od milja zvali - Zeko.
- Ja bih rekao vrlo jednostavnim rječnikom - bolja nije mogla biti. Nikada problema ni u školi ni na fakultetu", rekao je o svojoj Ivani, koja je odlučila krenuti očevim putem. Naime, pomagala mu je na suđenjima i bila je odvjetnička vježbenica. Ubojstvo je ono što ga je, kaže, obilježilo za čitav život. "Jedan gadan šok, ali šok koji nikad ne prolazi. On je doživotan da se razumijemo. Ja mogu biti veseo, pričati viceve, igram tenis, viđam prijatelje i tako dalje, ali ono što me obilježava do kraja života to je ta tragedija. Ja sam ostao bez svoje kćeri, moja supruga je ostala bez kćeri jedinice i to je nešto s čim se teško nositi. Treba biti hrabar. Ja sam svašta razmišljao u prvim trenucima, a onda sam rekao, ako ne možeš s njom živjeti, onda otiđi, ali ako si odlučio živjeti, onda živi - rekao je Hodak prisjećajući se kćeri.
Njeno ubojstvo potreslo je cijelu Hrvatsku, a i dalje je obavijeno velom tajne. Ivana je bila trudna i imala svega 26 godina u trenutku tragične smrti kada je brutalno ubijena na kućnom pragu u centru Zagreba, izdahnuvši na majčinim rukama, a mnogi i dalje ne vjeruju da ju je ubio Mladen Šlogar, beskućnik i skitnica iz Zaprešića, kod kojega je pronađen pištolj i na kojega su upućivali svi dokazi.
Hodak je rekao kako je najviše snage da podnese ovu tragediju pronašao u svom rodnom mjestu.
- Snaga je iz Sertić Poljane kraj Plitvičkih jezera gdje sam rođen. Tvrd kamen, težak život, ništa nismo dobili na gotovo. Ni ja, ni moja majka pokojna. Ostao sam rano bez oca. Nije me život mazio i tu sam našao snagu da one krize početne noći bez spavanja - da odlučim živjeti dalje. Uz podršku, naravno, moje supruge koja je, ne smijem reći, ali puno jača od mene. Bez njezine pomoći vrlo vjerojatno ne bi danas razgovarali - kaže Hodak.