Blagdani u koroni, Božić bez čestitara, Nova godina bez svirke... zvuči otužno, ali cijeli svijet tako živi, pa ni mi ne možemo drugačije, kaže Mladen Bodalec. I frontmen Prljavog kazališta osjeća se malo čudno, ali ističe i kako smo na isti način proveli Uskrs. Nije bilo mise u Vatikanu, kao ni nigdje u svijetu. I sad su limitirani posjeti crkvama no uvijek se, kaže, može
doći ispred crkve.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Tako ću ja napraviti i otići na Polnoćku na Sljeme. Ne idem pod krov zgrade, ali idem u dvorište, maknem se od drugih - govori Bodalec. Strože mjere, zabrane putovanja iz županije u županiju ga ne straše. Racionalizira sve što se događa i kad vidi agoniju ljudi, svakodnevne bolničke izvještaje, jasno je kolika je to napast i iskušenje za čovječanstvo.
- Vidim u svakodnevici da su ljudi na rubu snaga, izdržljivosti, zabrinuti, nemirni, na znaju što da misle, svatko tumači sve što se događa na svoj način, puno je kontroverzi, ali – ja ne mislim da je pandemija nečija izmišljotina ili zavjera. Ili je, nebitno. Virus je tu, zlo je tu i treba se čuvati - kaže.
Priviknuo se je biti doma i svaki mu je dan sličan. Čita knjige, trenutačno Leonarda Cohena "I'm Your Man", novine, gleda televiziju, po kući napravi što treba. Ništa studiozno ali svaki dan mu ipak donese nešto novo.
- Živimo sasvim drugačije nego prije, posebice se to odnosi na rokerski život u kojemu ponekad ne znaš ni u kojem si gradu. Ali ne zamaram se snovima dok se sve ne riješi. Ne mogu sanjati proljeće s novim suncem i novim pjesama. To je negdje u meni, ali jedno je sanjati, a drugo je realnost. Priviknuo sam se, ali žalosti me radi djece koja su osuđena na četiri zida. Nema druge, mora se izdržati - rekao je Bodalec.
Božić u njegovom domu biti će isti kao i prethodnih godina. Tradicionalan. Kako su prije nekoliko dana zabranjena putovanja u druge županije, ove godine će ranije roditeljima na grob u Zagorje, što se tradicionalno obavlja na Badnjak. Pri povratku u Zagreb uslijedio bi bakalar pa kićenje bora da u 20 sati sve zasvijetli. Zadnjih godina cijela njegova obitelj na Polnoćku ide na Sljeme, a na sam Božić na misu u župnu crkvu. Kažu da je Advent posebno vrijeme kad ima osjećaj da hoda pola metra iznad zemlje. Bodalec ističe da doista jest tako. To je, priča, vrijeme u kojem se oduvijek zadnji novčić pronalazio za darove, svečanija jela na stolu. Njegovo djetinjstvo nije bilo u izobilju pa stoga i ima poseban, emotivan odnos prema tom vremenu.
- Sjećam se kao dijete - bio sam ministrant i član župne karitativne grupe, nosili smo starijim ljudima hranu, klofali tepihe, čistili im stanove, čistili i ložili im peći. Sve ono o čemu mnogi danas pričaju u medijima, prvenstveno političari. Tako su dušobrižni za svijet koji ih okružuje i puni ljubavi prema bližnjima i neznanima da ponekad pomislim kako se i nisu trebali baviti politikom nego karitativnom djelatnošću. Ako ikad pomisle da im snage nadilaze ovo što rade, mogu se uvijek toga primiti i uveseljavati svijet i ljude oko sebe - rekao je Bodalec.
Na Badnjak nikad nije izbivao od doma, Prljavci su jako pazili da taj dan ne budu na turneji. Već na sam Božić često se sviralo, ponajviše u susjednoj u Sloveniji. Obavili bi sve što trebaju u crkvi, bili na božićnom ručku, malo odspavali i oko 16 sati kretali na svirku. Bodalec ne pamti kad je zadnji put na Novu godinu bio doma, time se ni ne zamara. Sad pjeva po doma. Osjećaj mu je drugačiji i to je, kaže, sve. Iz maštanja ga na zemlju vrati svakodnevni prolazak pored Nove bolnice u Dubravi. Za Novu godinu
svirali su posvuda; U New Yorku, Njemačkoj, obišli su cijelu regiju... Njihove svirke na zagrebačkom Trgu uvijek su bile spektakl.
- Ti novogodišnji dočeci su specifični, raspoloženje je odlično, drukčije nego klasična rock svirka. Svi su ljudi razdragani, veseli i nije teško napraviti dobru atmosferu. Nađe se takvih raspoloženja i u sredini godine, ali za doček treba manje truda jer su svi predestinirani za dobru zabavu. Tad zapjeva i onaj koji kroz godinu nikad ne pjeva - priča Bodalec.
Dodaje da su te svirke na otvorenom zahtjevne radi hladnoće. Svi se dobro odjenu, ali problem nastane kad krenu balade i prestane se skakati po pozornici.
- A iz tebe lipti znoj i para. I na hladnome si, na minus temperaturi. Sad, istina, već postoje grijači, peći pa se lakše izdrži. Imao sam sreću da nikad nisam završio s temperaturom - kaže. Prljavci samo na zagrebačke novogodišnje dočeke vode djecu i supruge. Nigdje drugdje, čak ni u Veliku Goricu ili Samobor.
- Da sam taksist, sigurno ne bi žena bila sa mnom u autu zato da budemo skupa u novogodišnjoj noći. Maksimalno se koncentriramo na to što radimo i od čega živimo i ne želimo da nas bilo što ometa. Poput razmišljanja je li dobra francuska salata, je li vino dosta ohlađeno, jesu li pri ruci papirnate maramice. Mičemo se od toga i nikad nismo profanirali naše nastupe s obiteljskim idilama - govori Bodalec.
Vidi da ljudi jedva čekaju da isprate 2020. a i jasno je zašto. Doduše, nije kalendarska godina mjera za virus, zlo, nevolju. Osim toga, u 2020. je bilo vremena za propitivanja, unutarnju inventuru. Nije od onih koji broji dane do kraja godine. Smatra da sva zla i sve dobro nije omeđeno satima, danima, mjesecima. Ali ako ljudi smatraju da je to mjera, i da će se dolaskom nove godine svega riješiti, priželjkuje da su u pravu i da sljedeća godina doista bude bolja. Tijekom 11 mjeseci pandemije Prljavci su se nalazili, svirali
su, probavali, napravili nove pjesme koje će uskoro biti snimljene. Najviše mu je nedostajala scena.
- Jednom kad se popneš na pozornicu, teško se s nje mičeš. Ali nisam sam sebe maltretirao s razmišljanjima "što bi bilo kad bi bilo" i kako je nekad bilo. Bolesno sam realan tip i tek kad se sve krene rješavati, i ja ću početi razmišljati drugačije - priča.
Za izlazak na pozornicu bit će spremni čim se proglasi kraj pandemije. Sa starim i novim pjesmama. Dosta je vremena prošlo od njihovog zadnjeg albuma. Sad imaju novih pjesama, a Bodalec kaže kako će se i tematski i emotivno prilagoditi ovom vremenu.
- Nove će pjesme biti na tragu rukopisa Prljavog kazališta, svijeta kakav je u 2020. i kakvog želimo da bude u 2021. Jedva čekamo trenutak kad će ljudi opet skinuti majice i zavitlati njima, kad će se stvoriti atmosfera na kakvu smo naviknuli. To mi nedostaje i to si želim - rekao je Mladen.
Ponekad pusti mašti na volju pa zamišlja prvi koncert nakon korone. Ne zamišlja gdje će i kada svirati, nego samo da to bude čim prije, da se Prljavci opet popnu na pozornicu. Osobnih želja u 2021. nema. U odnosu na sve što prolazimo, osobne želje su mu banalne. Volio bi da iz ovoga svi izađemo bolji, humaniji, obazriviji. I da nestane sve smeće koje nas okružuje i sve što smo učinili na štetu okolini u kojoj živimo.
- U godinama sam kad si moja generacija čestita, prvo to bude zdravlje, pa sreća, pa mir u duši pa blagostanje. Želim sebi i drugima da nova godina bude bolja od ove, a to ne bi smjelo biti teško. Da svi krenemo u ljepši i bolji život, da se ljudi ponovo mogu zagrliti - završava Bodalec.