Da vidim jesi ti to dobro slika, da vide ljudi da san to ja. Ma isto ti neće niko virovat, mislit će da si donija pano iz Lidla, smijao se Oliver Dragojević na putu u svlačionicu te kasne zime 2009., koju sekundu nakon što je nastala jedna od rijetkih Oliverovih “nogometnih” fotografija.
Imao je tad 61 godinu, ali forma je bila tu. Ljeto je u to vrijeme bilo rezervirano za more, ribolov i plivanje, a zimi za nogomet u kavezu.
- Zaigram barem jednom tjedno sa sinovima i njihovim društvom. Ovo je super za pluća, nadišem se čistoga zraka i dobro oznojim. Mladi su za mene puno brži, ali ipak imaju obzira, paze da me ne ozlijede - govorio nam je Oliver, cijelog života nogometni fanatik.
I neka ostane zapisano, bio je Oliver solidan tehničar, znao je štošta o balunu... Pogotovo o Hajduku.
- Ja sam jedan od najžešćih, teži mi je poraz Ajduka nego kad na nekom festivalu slabije prođem. Da bi svoja tri prva mista za jedno Ajdukovo - citat je iz kultne reportaže u SN reviji iz rujna 1978., zbog kojeg su navijači Hajduka Olivera smatrali svojim, jednim od njih.
Uostalom, godinama je imao svoje mjesto još na Starom placu. Tribina istok, drugi red, sjedalo broj 132... Kad već nije mogao igrati.
- Da san posta nogometaš, ja bi bija vezni. Manevarski, kako ih zove Biće Mladinić. A to se i po pivanju može vidit, ja pivam, fino, tiho, onako polu šoto voće - govorio je Oliver u toj reportaži.
Analizirao je čovjek utakmicu 4. kola jugoslavenske lige, stručno objašnjavao kretnje igrača u derbiju Hajduka i Zvezde, kudio Žungula zbog promašaja te posebno emotivno hvalio velikog Tomislava Ivića.
- On mi je najdraži od svih trenera, volim kako on radi, kako on voli svoj posal i balun. A odma mi je bija drag jer čovik koji voli onu moju pismu ’Galeb i ja’ ne može biti nego dobar. Za onaku pismu triba imat dušu. Isto ka i za balun - antologijske su Oliverove riječi.
Prošle godine Hajduk je pozvao svoje navijače da s 1911 kuna pomognu klubu, ali i dobiju svoje ime na “navijačkom” dresu. Oliver se na Poljudu pojavio u društvu kolege i prijatelja Gibonnija.
- Tko je bolji na male branke? Ha, to je kao da me pitate tko bolje pjeva. Gibo je mlađi i brži, a ja sam bolji tehničar - šalio se Oliver.
Pomogao je tad Hajduku, kao što je više puta pomagao košarkaškom klubu Split. Zajedno su Oliver i košarkaši feštali nakon svakog uspjeha, a s legendarnim košarkašem Ratom Tvrdićem bio je i veliki prijatelj, a kad je trebalo izvući klub iz “gabule”, organizirao je koncert. Uvijek tu za sportaše.
- Teško je izgubiti prijatelja koji je obilježio velik dio tvog života. Velika je tuga kad ode netko tko je bio i veliki prijatelj, i veliki pjevač, i veliki čovjek - rekao je Tvrdić.
VIDI OVO: 10 stvari koje trebate znati o Oliveru.