Disco sedamdesetih rođen je na Valentinovo 1970., kad je David Mancuso otvorio noćni klub 'The Loft' u New Yorku. Klubovi su sve više dobivali na popularnosti zbog zajedništva, plesa i glazbe. Postali su mjesta u kojoj su svi htjeli biti viđeni u platformama, blještavim hlačama, ludim uzorcima i bojama.

Disco era iznjedrila je kultni noćni klub u New Yorku 'Studio 54' u kojem su se okupljala poznata imena tog doba. Bianca i Mick Jagger bili su stalni gosti, kao i Andy Warhol, Al Pacino, David Bowie, Freddie Mercury, Tina Turner, Grace Jones pa i Michael Jackson. Ubrzo nakon otvaranja dobio je reputaciju najekskluzivnijeg kluba. Iza zatvorenih vrata svašta se događalo, po riječima svjedoka jednog od najrazularenijih mjesta na svijetu.

Tko je plesao kao Travolta, bio je glavni na podiju

John Travolta i film 'Groznica subotnje večeri' obilježili su disco eru. Travolta je čak devet mjeseci vježbao za plesne scene iz filma! Njegovo bijelo odijelo i pokrete htjeli su kopirati svi frajeri. Tko je plesao kao Travolta, bio je glavni na podiju. Glazba je odigrala ključnu ulogu u filmu, a soundtrack s hitovima Bee Geesa 'Stayin 'Alive', 'Night Fever' i 'Jive Talkin' postao je jedan od najprodavanijih svih vremena.

Novootkrivene slobode izražavale su se na plesnom podiju. Pjesme su slavile 'macho mana' i 'foxy lady', seksualnost je bila naglašena. Ako si bio frajer, morao si plesati do iznemoglosti ispod disco kugli i svjetlećih reflektora. Do tada je plesni podij većinom bio zamračen, a disco je donio preobrat: u prvom planu bili su plesači i plesačice.

Bijeg od stvarnosti u svijet mašte

Disco klubovi bili su bijeg od ponekad grube stvarnosti i svijet mašte u kojima su svi mogli biti Tony Manero i Stephanie Mangano. Disco je bio mjesto na kojem nije bilo važno koje si nacionalnosti, boje kože, spola. Svi su se dobro zabavljali i plesali uz poznate ritmove koji i danas trešte s radija.