Što dobijete kada se ekipa iz malog slavonskog grada, povezana prijateljstvom, glazbom i očitom željom da se dobro zabavi, okupi u bend od čak 12 članova? Electric Corn. Njihova priča počela je kao Acoustic Porn, akustični sastav koji je s vremenom prerastao u bend, a potom se 'elektrizirao' i postao Electric Corn. Ista ekipa ujedno je činila jezgru Big Banda Požega, a ono što je počelo kao priča iz male Požege danas je stiglo do velikih pozornica.

Foto: PROMO U njihovoj glazbi nema puno filozofiranja, ima funka, soula, disca, velikih plesnih hitova i, kako sami kažu, energije, groovea, dobre vibre i ljubavi. Na pozornici ih je 12, a njihova je ambicija prilično jednostavna: ne izaći pred publiku nešto 'odraditi', nego napraviti večer nakon koje ćete kući otići s osmijehom i barem jednim grooveom koji vam se vrti po glavi. Što se događa kada 12 ljudi dijeli pozornicu, koliko je teško ostati miran kad je cilj upravo suprotan, kako je iz Požege nastao bend koji danas puni velike bine i koje su pjesme koje će zagrebačka publika prvi put čuti, otkrili su nam u razgovoru uoči koncerta u Tvornici kulture 3. listopada.

Kažu da je s dobrom glazbom teško ostati miran. Koliko je teško ostati miran kada na pozornici imate 12 ljudi, tri vokala, puhače i ritam sekciju? Je li energija na vašim koncertima nešto što se planira ili jednostavno dogodi?

Mira nemamo ni dok radimo probe, planiramo i putujemo na svirku, a naročito na stageu. Nije nam niti cilj biti mirni. Kad je u pitanju sastav ove veličine, a među članovima vlada prijateljstvo i glazbena kemija, onda je energija i pokretač i rezultat nastupa. Bend smo koji, kao i svaki drugi, najbolje funkcionira kada postoji povratna informacija od publike. Takvu razmjenu energije teško je opisati, ali radi pojednostavljenja, recimo da se svaki dobar vibe poslan u jednom i drugom smjeru multiplicira i eksponencijalno povećava. A na nama je onda lijep i jednostavan zadatak, osigurati da tako bude od početka do kraja.

Foto: Marko Zuljevic

U Electric Cornu su zajedno profesionalni glazbenici, profesori, pedagozi i entuzijasti. Što vas je sve okupilo upravo oko funka, soula i disca i što ta glazba ima što vas i danas toliko privlači?

Većina članova radi nekakve „dnevne poslove“ vezane uz glazbu, ali kod svih postoji i želja za nečim dodatnim, ispušnim ventilom, kreacijom i zabavom. Neki od nas su svirali te pjesme gotovo u vrijeme kad su izlazile ili postajale hitovi, neki su odrastali na njima i obilježili su im tinejdžerske dane, a neki su se glazbenom edukacijom i širenjem vidika upoznali s određenim stilovima. Ono što nas istinski veže je prijateljstvo, želja da kvalitetno sviramo i da se publika na našim koncertima dobro zabavi i zaboravi na sve ono što ih okružuje u svakodnevnici. O pjesmama koje izvodimo ne treba govoriti puno, sve su preživjele test vremena i rado se slušaju i danas nakon 30,40, 50 i više godina.

Vaš repertoar ide od Bee Geesa i ABBA-e do Michaela Jacksona, Stevieja Wondera i Brune Marsa. Postoji li pjesma za koju ste mislili da će publika „samo pristojno odslušati“, a onda se svaki put pretvori u potpuni kaos na plesnom podiju?

Ovo je fenomen o kojem smo pričali s puno glazbenika i bendova. Postoje pjesme koje napraviš i misliš – bit će hit. Kad ono - pucanj u prazno. Postoje i one druge za koje nisi siguran od starta, ali ih publika zavoli toliko da ih je nemoguće ne imati u repertoaru. Nama je situacija malo lakša jer biramo iz zaista najbogatije lepeze onoga što je glazba dala, pa je teško promašiti. Postoje neke nove pjesme koje smo uveli i Zagreb će ih prvi puta čuti, a garantiramo da će publika na njih „odlijepiti“. Imena pjesama neka ostanu tajna. Bolje za publiku, a i nas.

Foto: Marko Zuljevic Electric Corn je nastao iz Big Banda Požega. Kako je iz jedne jazz priče nastao bend koji danas toliko snažno vuče prema plesnoj glazbi? Je li bilo potrebno nekoga posebno uvjeravati da je vrijeme za groove?

Electric Corn je prošao jednu transformaciju od davne akustične verzije benda koja je imala istu jezgru kao i danas, zvao se Acoustic Porn, a nastao je od istih članova Big Banda Požega, jako lijepe priče nastale u maloj Požegi. U jednom trenu shvatili smo da želimo taj akustik elektrizirati, proširiti brass sekciju i svirati sve one pjesme u kojima uživamo, a do tada nismo imali format u kojem bi ih svirali. Za dobar groove nije bilo potrebno nikakvog napora, prijepora niti nagovaranja, to nam je osnova funkcioniranja i cilj svake svirke.

Foto: Marko Zuljevic Što se događa među 12 članova benda nekoliko minuta prije izlaska na pozornicu? Imate li neki svoj ritual, nervozu, šalu ili onaj trenutak kada svi jednostavno znate: 'Sad krećemo'?

Ljudi često zamišljaju backstage kao u američkim filmovima, nekakav glamur, motivacijske govore između članova, masaže i slično. U stvarnosti, ako raspored dopusti, nekoliko sati prije svatko ima neke svoje male ceremonije: odmor, slušanje glazbe, slaganje nota, šetnja, dobra klopa... A za ovih par minuta prije: realnost je najčešće takva da tih par minuta prije dovršavamo oblačenje, a cure šminkanje, provjeravamo ispravnost opreme, pijemo zadnje gutljaje vode i koncentriramo se na to da kreće dva sata ludila. U glavi nam je uvijek misao da sviramo energično, u stilu i s poštovanjem prema pjesmama i autorima, s puno ljubavi i zadatkom da damo sve od sebe. Sve drugo nema smisla.

Foto: Tomislav Silovinac Kad biste nekoga tko vas nikada nije čuo trebali uvjeriti u ono što Electric Corn radi, bez ijedne riječi o žanrovima i repertoaru, što biste mu rekli? I što biste voljeli da ponese sa sobom nakon zagrebačkog koncerta u Tvornici?

Energija, groove, dobra vibra, ljubav. Na našim koncertima nema fige u džepu, nikada na stage ne izlazimo nešto odraditi. Publiku vodimo na dvosatno plesno putovanje daleko od briga i učmalosti. Kući ponesite neki groove koji vam je zapeo u glavi od koncerta, osmijeh od uha do uha i osjećaj da u vremenima digitalne glazbe, postoji i ono analogno – živi ljudi koji sviraju za vas, s istim takvim osmijehom i željom za obostranim guštomVidimo se u Tvornici, 3.10. . Pa nam dođite opet.