Premijera hit predstave 'Tko pjeva zlo ne misli' u zagrebačkom je Hrvatskom narodnom kazalištu bila u rujnu 2017. godine. Sljedećeg će petka, 10. siječnja, ova uspješnica u režiji Renea Medvešeka imati stotu izvedbu. A na inicijativu glumca Dušana Bućana, koji u predstavi igra Franju Šafraneka, kazalište će ugostiti djecu iz zagrebačkih domova.
- Činilo mi se to kao dobra ideja, predložio sam to u kazalištu i prihvatili su. Drago mi je zbog toga, oduvijek mi je ideja da kazalište bude za sve, a ne, kao što se kod nas ponekad čini, samo za ‘elitu’. Ovo je dobra i zabavna predstava, već su je škole dolazile gledati, a činilo mi se da bi bilo dobro da to napravimo sad za djecu iz domova. Prigoda je lijepa, već stota izvedba i baš se veselim tomu - rekao nam je Bućan.
Ova je ideja dio kontinuiranog nastojanja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu da umjetnošću i kulturom pridonese zajednici, promovirajući vrednote solidarnosti, zajedništva i humanosti.
Kao središnja kulturna institucija, HNK u Zagrebu ponosno preuzima ulogu stvaranja pozitivnih iskustava za sve članove društva, posebno za one najranjivije, poručili su iz kazališta.
U rujnu će biti već osam godina od premijere. Bili smo na njoj, kao i na 50. izvedbi u travnju 2019. godine. Sjajna je, i dalje se, kako kaže Bućan, "razvija".
- Da nije bilo korone, davno bismo tu stotu prebacili. Ovo je sretnih sedam, vidjet ćemo kako dalje. Imamo predstave u nogama, igramo periodički, pa je zgodno malo ponekad nešto ponoviti. Ali to je tako, imamo tri scene, svi moraju biti zadovoljni i dobiti svoj prostor.
A u predstavi, baš kao i u filmu, gospođa Ana krasno pjeva, gospon Fulir i dalje fulira ne bi li je nekako zaveo, a Franjo k'o Franjo, s malo previše pogleda u dno čašice on je spreman otići za avijatičara u Abesiniju. Ima i sablju. Teta Mina ni u predstavi ne preza od prejedanja i prigovaranja. Sve je, naravno, gledala i Mirjana Bohanec Vidović, koja je maestralno igrala Anu Šafranek u filmu. Niti ona nije željela uspoređivati film i predstavu, nije dolazila na probe, pojavila se tek na premijeri, kad smo s njom i razgovarali.
- Nezahvalno je to uspoređivati. Mi smo mjesec dana radili samo na tekstu, pa smo imali i svoje replike, koje je redatelj Krešo Golik uvažio. Snimali smo dva mjeseca i imali sjajnu atmosferu, tu ležernost kod snimanja smo prenijeli na film i to se vidi. Mene su zvali da dođem u HNK na probe za predstavu, ali nisam htjela jer sam željela da glumci izrade svoje likove bez opterećenja. Uspjeli su, mislim da je treba doći pogledati. Zabavna je i vesela, ljudi su napokon nasmiješeni izašli iz teatra - rekla nam je tad Bohanec Vidović.
- Mislim da su i film i predstava uspjeli prenijeti duh onog vremena i onih ljudi. I film i predstava slave život, smijeh i pjesmu. Slave ljudske odnose i neko vrijeme u kojem su se ljudi više družili, živjeli s većom lakoćom nego danas, s manje sivih oblaka nad glavom. Jedina velika razlika između filma i predstave je u tome što je film pokušao, i uspio, sakriti onu drugu, ne tako ružičastu stranu tog vremena: dolazak rata ili zabranu isticanja hrvatske zastave, dok je predstava naglašava i otvara - rekla je glumica nakon premijere.