Frida je otišla. Bilo je vrijeme, a nikada nije pravo. Vrijeme…..skoro 15 godina nas dvije, šapu pod ruku, živjele smo kao dva luda senzibilna bića, kao partnerice, suputnice, dvije duše iz dva svijeta spojena u jedan svemir. I on je sada prividno prsnuo i ostala sam sama…. Tim se riječima radijska voditeljica Ivana Mišerić oprostila od svoje voljene kujice Fride, s kojom je provela gotovo 15 godina.
Prošla su dva tjedna otkad je Frida uginula, a iz Ivaninih riječi osjeća se koliko joj nedostaje. Kao da je s Fridom nestao i dio nje same te one svakodnevice i sigurnosti koju je uz nju godinama gradila.
- Ostala sam bez šapice u ruci. Bez sebe koju sam poznavala zadnjih 15 godina. Svaki dan i svaku noć skupljam komadiće da se nekako sastavim, da nastavim oplemenjena svime što mi je ostavila… da idem na neki novi put bez nje u fizičkom obliku. Ali tako je prokleto teško. Stišću me zidovi, uspomene, osjećaji', 'Kao Proustov kolačić vrate me mirisi i okusi u neka naša bolja vremena, prekinu tok sadašnjosti… odem negdje na sigurno, s njom - napisala je na Instagramu.
Dotaknula se i boli koja ne prolazi, nego se s vremenom mijenja i postaje podnošljivija.
- Umočim se suzama u neki opipljivi dio prošlosti koji proživim ispočetka… to me hrani danas. I uvijek. Ta struja svijesti bez logike i pravila će me drmati dok me ne bude. Iako, prividno će sve biti normalno. A ništa više nije…. Kažu da i bol ima granicu. Možda ipak samo mijenja formu i postaje prihvatljivija. Ponekad smo bile same, ko dva oblačića na nebu, slušala je sve moje bube u glavi i držala me iznad vode…. - dodala je.
Prisjetila se njihove povezanosti, tih njihovih zajedničkih trenutaka u kojima je Frida bila njezin oslonac, netko tko je razumio sve ono neizgovoreno.
- Mnogima je bila produžetak mene, nekima samo ‘pas’… A meni sve. Frida, žena Buca, moja Voluharica, Sarmojed…. Naučila me više o životu nego… neki. Beskrajno sam joj zahvalna što smo se izabrale. Moje krhko, slatko, malo, veliko, jako ,komplicirano, jednostavno, nježno, pametno, smotano, senzibilno, samostalno, uvijek prisutno, neponovljivo biće. Koliko ju volim nikada neću moći napisati slovima. Mi nismo bile od slova. Niti od riječi… frekvencija je bila podešena samo za nas. Tražit ću te u oblacima. Čekam te ispod duge, pahuljice moja - zaključila je Ivana Mišerić.