Nikad nisam pjevao za Badnjak ili Božić, doma sam s obitelji, a tako je bilo i sad. Jedino nema posjeta prijateljima i obitelji, to će mi faliti. Morat ćemo se grliti i pjevati online, rekao je Jacques Houdek (39). Sa željama za Novu godinu je realan i oprezan, kao i s planovima za karijeru.
- Sve je jasno. U ovakvoj situaciji planovi ne postoje, ni za karijeru ni za nastavak života. Plan je ostati zdrav i živ, ići korak po korak, a sve ostalo staviti u racionalnu perspektivu. Licemjerno je veseliti se i pjevati dok se ljudi na aparatima bore za život. Treba ovo preživjeti. A Nova godina je kao nova prilika da nam krene nabolje jer ‘Čudo je moguće’ - rekao je pjevač.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naziv je to nove pjesmu. Kaže da i sam vjeruje da jest.
- Ona govori o ovom Božiću, nosi utjehu i nadu. Svojevrsna je to poruka svim ljudima dobre volje koji vjeruju u čuda, baš kao i ja - dodao je Jacques.
Objasnio je i kako je nastala, a u tu je prste na neki način imao i sin David.
- Pa pjesma je nastala u dva sata. Do mene je došao Marko Vucković, gitarist koji piše pjesme. Slučajno se znamo jer mojega sina uči svirati gitaru. Već me je prije godinu dana pitao bih li poslušao neke njegove radove. Sad smo se napokon našli, počeo je svirati prvu strofu, to me inspiriralo i otvorila se priča. Klasična autorska suradnja - otkrio je Houdek.
No ta suradnja u tom trenutku donijela mu je i “brige”. Ne one loše...
- Tad, a bilo je to prije dva mjeseca, bili smo u završnome miksanju albuma. I onda dođe ‘Čudo je moguće’, napravila nam je mali dar-mar. Imali smo sve dogovoreno, nisam se mogao zezati, ali odlučili smo da mora ići van ove godine jer govori o ovom vremenu sad.
Ovu je godinu proveo s obitelji, djecom Sofijom i Davidom te suprugom Brigitom. Jedna od rijetkih stvari koje su, barem nekima, dobre u ovakvoj situaciji. Iako bi bilo bolje da boravak s obitelji nije “nametnut”.
- Nije mi bilo traumatično ostati doma i biti odgovoran jer ja volim biti doma, nisam od onih koji vole šalabajzati. Mala je psihoza kad ti kažu da moraš biti doma, ali u okviru zadanih parametara trebaš napraviti da bude dobro - rekao je i dodao:
- Mi smo u tome uspjeli. Prije nekoliko godina preselili smo se na selo, u okolici Samobora. Imamo kućne ljubimce, tu su djeca, uvijek ima nekih obaveza, šušura. U prvom lockdownu smo malo radili oko kuće, čistili i farbali - otkrio nam je Houdek.
U ovakvoj godini došla mu je i lijepa obljetnica, 20 godina karijere. Planirao je turneju s 20 koncerata, veliki je trebao biti u Ciboni, no sve je otkazao. Izdao je album “Glavom i bradom” s 20 pjesama. A prvi je koncert imao 19. studenog u zagrebačkom klubu Sax. Imao je tremu, uzbuđenja, klub je bio krcat.
- Čudio sam se kolegama kad su pričali da im je 20 ili 30, nekima i 50 godina karijere proletjelo, a sad i ja to mogu reći. Osjećam se kao da sam na početku, da nisam još ni pola taknuo ono čega imam u srcu i glavi, pohranjeno u kreativnim ćelijama. Ide vrijeme brzo, no bio sam i jako vrijedan. Ovo mi je sad 15. album, bila su tu i dva dječja, božićni tamburaški, pa live albumi, ali to je ipak 15 nosača albuma, čovjek se iscrpi energijom i financijski. Sjećam se da sam i tad vukao tu golemu zapregu, kao magarac. No sretan sam da smo izdali album, mogu ga ljudi staviti pod bor - kaže nam.
Puno je imao lijepih trenutaka. Tu su dva nastupa na Eurosongu, albumi...
- U ovih 20 godina rasprodao sam 22 puta dvoranu Lisinski, što je za mene uspjeh. Pa nastupi u talent showu, svaki album i projekt su moje ideje. Ne mogu pogledati unatrag i reći da je za nešto netko drugi kriv, jer sve su to moja sloboda i izbor. Najponosniji sam što nikad nisam snimio nešto što nisam želio - rekao je Jacques.
Bilo je i teških trenutaka i razočaranja, ima ih i danas.
- Najteže mi je bilo kad sam 2012. otišao na ‘pauzu’, mislio sam šest mjeseci, godinu dana, a trajalo je dvije i pol godine. Doveo sam se u situaciju da kažem ne mogu tako dalje. Vratio me tad ‘Voice’ - rekao je i nastavio:
- Razočarala me industrija, koja je bila loša kad sam se počeo baviti ovim poslom, a postala je još gora. Teško mi je pronaći lijepu riječ za hrvatsku diskografiju i šoubiznis, to je zvjerinjak u kojem kolateralne žrtve padaju svakodnevno. Teško je biti autonoman. S ovim današnjim znanjem, da sam mlad, odmah bih odustao. Ti mladi koji se danas bore, to je ravno nemogućem. Ja se moram na trepavice postaviti da budem 11. ili 15. ‘najvrćeniji’ u državi, da ostvarim takav uspjeh, a pjevam 20 godina te mislim da pjevam izuzetno dobro i kvalitetno. I ako onda ja 11. mjesto smatram kao da je prvo, sve je jasno.
POGLEDAJTE VIDEO: