Marinko Colnago, basist i jedan od osnivača legendarnih Novih fosila, umro je u 83. godini nakon kratke i teške bolesti. Vijest je objavljena u nedjelju na njihovoj službenoj Facebook stranici. U studenom prošle godine imali su veliki koncert u Areni Zagreb, a mi smo o njihovim počecima tad razgovarali sa Zecom i Marinkom Colnagom.
U njihovih 55 godina pregršt je priča, svirki, brojni hitovi, njihova je priča cijeli jedan život. Novi fosili stvoreni su 1969. godine, a današnjim koncertom u zagrebačkoj Areni, u kojoj Sanja, Marinko i Zec izvode pjesme veličanstvenog benda, označuje se kraj jedne epohe. Iako, nada da ovo ipak nije oproštaj još tinja.
- Ja imam energije i ne vidim razlog zašto ako možemo ne bismo svirali i dalje. Ako bude interesa. I, naravno, ne ovako velike dvorane, neke manje koncerte - rekao je Vladimir Kočiš Zec.
Stalo je u njihovih 55 godina ljubavi, svađa, mirenja, promjena u bendu, nažalost i smrti. Pokazali su da su izdržljivi, Novi fosili za sve su svoje članove bili "Najdraže moje". Kao i za publiku, jer inače ne bi toliko izdržali. Sve je počelo kada je te 1969. godine bubnjar Slobodan Momčilović Moka, do tada je svirao u pratećim bendovima, pozvao basista Marinka Colnaga.
On je i danas u bendu, od prvog, pa evo, zadnjeg velikog koncerta.
- Užitak je i danas izaći na pozornicu, pred publiku. To radim zato što volim. A u ovih 55 godina bilo je svega, a jedna od najvažnijih stvari je da smo postali veliki prijatelji - rekao je Colnago.
Bila su to "neka druga vremena", kako se danas voli reći za tu romaniziranu prošlost. No, činjenica je da svi glazbenici koji su iz tog doba kažu kako su se okupljali, družili, pomagali jedni drugima. Za Slobodana Momčilovića Moku kažu kako je imao nepogrešiv njuh za posao. Dugo je bio članom pratećih bendova, dok nije odlučio napraviti svoj.
Na početku muški bend
Prvo je pozvao Marinka Colnaga. Sastali su se u jednoj slastičarnici u Teslinoj ulici, iako tamo nije bilo mjesto nužno za kolače. Raspravljali su o imenu benda i sami zaključili kako su s obzirom na mlade snage oni fosili. S druge strane šanka to je čuo Arsen Dedić.
- Pa nazovite se onda Novi fosili - rekao im je Arsen i tako i on, na neki način, ispisao povijest.
- U prvoj postavi bili su samo muškarci - kaže Colnago, a uz njega i Moku tu su još u počecima bili gitarist Milan Čaleta Čale i klavijaturist Slavomir Cvija.
Prvi veliki hit bio im je "Kad naš brod plovi", a do 1973. godina izdali su 13 singlica i jedan LP, jednostavno nazvan "Novi fosili". U bend su 1976. ušli Rajko Dujmić i godinu dana kasnije Vladimir Kočić Zec. Dujmić je tada bio talentirani klavijaturist, koji im je trebao jer su željeli više autorskih pjesama. A Zec isprva nije bio oduševljen da im se pridruži, nije to bila njegova muzika.
- Ja imao sasvim drugu predodžbu i viziju kako se razvijati kao mladi glazbenik. No, trebalo se od nečega i živjeti, obitelj je bila tu. I eto, potrajali je to, i ja sam Fosil gotovo 50 godina - rekao nam je Zec.
I nije požalio, već od samih početaka.
- Od prvih proba sve je jako dobro, funkcioniralo. Rajko i ja smo bili s rock pedigreom, a uz nas su bili iskusni lisci, pokojni Moka i Marinko, oni su nas vodili i držali na uzici da se počnemo ozbiljno i profesionalno baviti glazbom. Prvi diskografski uspjeh bio je s pjesmom 'Sanjaj me', s tim smo mi de facto počeli ozbiljnu karijeru - prisjetio se Zec.
U bend je onda došla i prva pjevačica, danas, nažalost pokojna, Splićanka Đurđica Miličević, kasnije Barlović. Ispričao je Colnago kako je Đurđica ušla u Fosile.
- Moka ju je sreo ispred kuća s njenim budućim suprugom. Pozvao ju je da dođe na probu i odmah je ostala. Tih dana izvodili smo dosta svojih pjesama, Dujmićevih, i tada je sve krenulo uzlazno. Profilirao se - ispričao je Colnago.
Dujmić je bio u formi, počeli su se nizati hitovi, "Sanjaj me", "Šuti, moj dječače plavi", "Najdraže moje", "Saša", "Plava košulja", "Hoću li znati", "Tonka", "Ključ ispod otirača...", "Sklopi oči", "Tajna", "Čuješ li me, jel ti drago", "Reci mi tiho, tiho", "Majčine oči", "Samo mi se javi"... Brzo su im prišili nadimak, adekvatan: "Hrvatska ABBA".
- Imponiralo nam je to, pa bolje usporedba s ABBA-om nego nekim drugima. U nekim stvarima smo ih jako dobro prepoznali, skužili način na koji funkcioniraju. Rajko je to jako dobro radio, shvatio je način na koji momci postavljaju zborove i višeglasno pjevanje, mi to kažemo 'zac', moraš poznavati harmoniju da bi shvatio kako su to oni radili. Rajko je tu bio zaista veliki majstor - rekao nam je Kočiš.
Po odjeću u London
Bili su tada prava mašinerija, pazilo se na svaki detalj. Pjesme su imali, hitovi su se nizali, ali morali su poraditi na scenskom nastupu. I tu su bili uspješni, uz puno truda. Po odjeću za nastupe išli su u London.
- Bio je to glamur u smislu satenskih kostima, pa cipele s visokom potpeticom i za muškarce i za žene, sjajni kostimi i šljokice.... To je bila tadašnja moda i tu je ABBA jednako tako ostavila veliki trag. Mi smo u Londonu, u Sohou, pronašli majstora Collina Wilda, a on nam je kostime radio po mjeri. U samo 24 sata bili su gotovi i za nas i za Đurđicu. Prvo pojavljivanje u toj odjeći imali smo na Splitskom festivalu, sjećam se kako je samo nastao muk kad smo mi takvi izašli na pozornicu. Nisu mogli vjerovati koliko je tu bilo odvažnosti i drskosti, a upravo to je kod ABBA-e tako sjajno funkcioniralo. Dugo smo mi slijedili taj trend u toj modi, dugo su nam bili veliki glazbeni uzor. Žao mi je što nikad nismo bili u kontaktu, što ih nismo upoznali - ispričao je Kočiš.
Bili su na vrhuncu slave, a kako kaže Colnago, često toga nisu bili ni sami svjesni.
- Nismo se ponašali kao zvijezde, uvijek smo pokušavali ostati normalni - rekao je.
Nova era benda počela je 1982. godine odlaskom Đurđice Barlović. Obiteljske obaveze bile su važnije.
- Nismo se složili u nekim stvarima. Nije bilo neslaganja oko muzike, zato mi je bilo teško otići u nepoznato - ispričala je svojedobno nakon odlaska Đurđica.
Bend Prva ljubav napravio je Dinamovu himnu "Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad". Te 1982., kada je Dinamo osvojio naslov nakon 40 godina, a vladali su Ćiro Blažević i njegov bijeli šal, to je bio ogroman hit. Pjevačica je bila Sanja Doležal, koju je Moka u proljeće 1983. pozvao u bend. Prvi nastup imala je u Mariboru 18. listopada. U bend ulazi 1985. nakon smrti Slobodana Momčilovića Moke ulazi Nenad Šarić Brada, budući Sanjin suprug.
Samo Sanja, Marinko i Zec
Dolazi još jedan u nizu velikih uspjeha, potvrda da su bili na vrhu pop izvođača bivše države. Bio je to nastup na Euroviziji 1987. u Belgiji s pjesmom "Ja sam za ples". Završili su na četvrtom mjestu.
- To je bio vrhunac, zaista smo stekli i globalnu popularnost. Puno smo nakon toga po inozemstvu nastupali. Šteta što se još neke stvari nisu pokrenule, da vani imamo zapaženiju karijeru, primjerice album na njemačkom ili engleskom - rekao je Zec.
Bend se službeno raspao 1991., a četiri godine osvanuo je u novoj postavi. Bili su s dvije pjevačice, Jelena Fošner i Nataša Belošević, a u postavi su još bili Vladimir Pavelić Bubi i Dalibor Barišić. Bili još "raspadanja" i okupljanja", a Sanja, Marinko i Zec u toj postavi pjevaju od 2020., no ne smiju koristiti ime Novi fosili. I njihov će pjesme izvoditi danas u Areni, najavili su koncert od tri sata.
- Svejedno nam sviramo li u vatrogasnom domu ili u velikoj dvorani. Drago mi je da smo nastavili niz domaćih bendova koji pune Arenu, dokaz je to da i mi imamo svoju publiku. Spremni smo, uvijek dajemo sve od sebe, tako će biti i sada. I ponavljam, ja ne mislim stati, imam dobru solo karijeru, ali nadam se da ćemo i mi nastaviti, ne želimo da stane - rekao nam je Zec.