Bila sam na sedam koncerata Đorđa Balaševića i ni jednom nisam nosila plišanog zeca. Sad mi je žao zbog toga, što mu baš ni jednog plišanca nisam bacila na pozornicu. No kad sam sad pred Arenom zasvirala 'Neke nove klince', meni su bacili jednog, rekla je Marija Mihaljević (19).
Kći Marija Mihaljevića (69) i sestra Branimira Mihaljevića (45) odrastala je uz njegovu glazbu. Svaki važan trenutak u njezinom životu vezan je uz neku Đoletovu pjesmu. Dvojila je hoće li ići pred zagrebačku Arenu i biti dio onih koji ga zadnji put pozdravljaju.
- Izridala sam svoje dva dana prije. Ipak sam otišla. Nisam imala namjeru svirati, ukulele sam ponijela sa sobom samo zato što ga je Balašević potpisao - priča Marija.
Iako je bilo rečeno da će okupljanje biti pred ulazom A, posvuda oko Arene bile su raspjevane grupe. Osim pred tim ulazom A. Tamo je bilo tiho, sumorno. Mlada glazbenica izvadila je iz ruksaka ukulele na kojemu je prije pet godina Balašević napisao 'Zdravlje, slavlje i srce lavlje'. I potpisao se. Počela je s 'Prvom ljubavi'.
Ljudi su polako prilazili, a Marija je nastavila sa svirkom.
- Došla je i moja mama, vidjela je poveću grupu ljudi, čula ukulele i došla me upozoriti da se maknem jer neki nisu imali maske. Prišla je grupi i ugledala u sredini kruga - priča.
Svirala je gotovo četiri sata, a od udaranja po ukuleleu raskrvarila je ruku. Jako ju je pogodila smrt njezina idola, no ipak nije htjela svirati tužne pjesme. Pjevala je i svirala 'Namćora', 'Boža zvani Pub'…
- Odaziv je bio uistinu lijep. Koju god sam počela, ljudi su prihvatili i nastavili. Nije to pred Arenom bio 'tužni treći čin' - govori nam Marija. Klavir svira 13 godina, a ukulele pet. Ukulele još ne zna svirati po osjećaju, kao klavir, pa je pred Arenom imala akorde. Prisutnima to nije smetalo. Pridružio joj se i Patrik Šeparović, mladić kojemu se svidjela njezina svirka. Kasnije su se i upoznali.
- Rekao je da me slušao dva sata, pa je otišao do auta po gitaru i nastavili smo zajedno svirati - rekla je Marija. S Balaševićem se i upoznala, na koncertu u Zagrebu prije svirke u Areni. Pomogla joj je Sanja Bratoš, supruga Nikše Bratoša. Predstavila ju je, a Balašević ju je pitao 'Ti si kćer Marija Mihaljevića?'. Marija mu je odgovorila 'Jesam', a Balašević 'Da, da... sjećam se nekog djeteta kad sam dolazio k vama u Tomićevu'.
- To dijete bio je moj brat Branimir, a kad sam mu to rekla, iznenadio se. Upitao me 'Čekaj, ti imaš 14 godina i razumiješ moje pjesme'.
- Razumjela sam ih onda, a razumijem ih i danas - završava Marija.
Legendarni kantautor pokopan je u velikoj tajnosti u nedjelju nešto prije 13 sati na Gradskom groblju u Novom Sadu. Ispraćaj je bio u najužem krugu obitelji. Obitelj je to osmislila da bi izbjegli puno ljudi, gužve i pompu. Inače bi cijeli Novi Sad došao na sahranu. Tijelo su iz kapele ispratili tamburaši s pjesmom 'Aco braco', a zatim su nastavili s 'Malom riđom', dok su na samom grobnom mjestu odsvirali 'Oliveru' koju je posvetio voljenoj supruzi. Nakon sprovoda, Đoletovi obožavatelji su ostavljali emotivne poruke, cvijeće i svijeće na grobu, a na jednoj je kratko pisalo: 'Hvala Đole' uz srce. Balašević je preminuo u petak u Novom Sadu u 68. godini od posljedica korona virusa.