Dugo iščekivani dokumentarni film "Melania", koji prati bivšu i sadašnju prvu damu Sjedinjenih Američkih Država tijekom dvadeset dana uoči druge inauguracije Donalda Trumpa, stigao je u kina i izazvao lavinu reakcija. No, umjesto pohvala, projekt vrijedan 75 milijuna dolara, koji potpisuje redatelj Brett Ratner, dočekan je s gotovo jednoglasnom osudom kritike, zaradivši poražavajuću ocjenu od samo šest posto na popularnoj stranici Rotten Tomatoes. Kritičari ga opisuju kao sve od "iscrpljujuće dosadnog" do "opasne propagande", stvarajući jedan od najvećih nesrazmjera između mišljenja struke i publike u povijesti.
Budući da je Melania Trump navedena kao izvršna producentica, imala je potpunu kontrolu nad konačnim proizvodom, što je rezultiralo filmom koji kritičari opisuju kao "toliko orkestriran, uljepšan i režiran da se jedva uzdiže iznad razine besramne reklame", kako je to sročio Owen Gleiberman iz Varietyja. Umjesto dubokog uvida u život jedne od najzagonetnijih javnih figura, gledatelji dobivaju niz stiliziranih scena u kojima prva dama bira odjeću, nadgleda dekoracije i kreće se mramornim hodnicima Trump Towera i Mar-a-Laga.
Jedna kritičarka slikovito je opisala problem filma, zapitavši se radi li se ovdje o luku koji ima slojeve ili o krumpiru - nakon što se oguli tanka koža, ispod ostaje samo ista, jednolična masa. Film se gotovo u potpunosti suzdržava od prikaza bilo kakve ranjivosti ili spontanosti. Melania je uvijek besprijekorno odjevena i našminkana, a njezina interakcija s okolinom djeluje uvježbano i robotski. Čak i u trenucima kada bi se očekivala emocija, poput scene u kojoj njezin otac govori o preminuloj supruzi, njegov glas prekriva Melanijina monotona naracija ispunjena općim mjestima.
Mnogi kritičari nisu se ustručavali nazvati film čistom propagandom. Frank Scheck iz Hollywood Reportera napisao je kako film završava "grafikama koje nabrajaju Melanijina postignuća kao prve dame na toliko pohvalan način da bi se i Sjeverna Koreja zacrvenjela". Osjećaj nelagode zbog propagandne prirode filma navodno je dijelio i dio filmske ekipe. Prema pisanju Rolling Stonea, dvije trećine njujorškog tima zatražilo je da njihova imena ne budu navedena na odjavnoj špici.
Dodatnu kontroverzu stvara i financijska pozadina filma. Amazon MGM Studios, tvrtka u vlasništvu Jeffa Bezosa, platila je navodno 40 milijuna dolara za prava na film te uložila dodatnih 35 milijuna u marketing. Ta investicija potaknula je sumnje u političku prirodu dogovora, osobito jer je Bezos nakon Trumpove pobjede promijenio svoj ranije kritički stav prema njemu, a Amazon je donirao milijun dolara za inauguracijski fond.
Posebno oštre kritike usmjerene su na redatelja Bretta Ratnera i njegove odluke. Jedna od najbizarnijih sekvenci filma, prema kritičarima, jest ona koja prikazuje sprovod bivšeg predsjednika Jimmyja Cartera. Umjesto da se fokusira na ostavštinu preminulog državnika, film koristi taj događaj isključivo kao povod da Melania progovori o smrti vlastite majke. Jedan je recenzent zaključio kako redatelj "ne bi mogao pronaći humanost ni na sprovodu".
Taj osjećaj performativne tuge i emocionalne distance prožima cijeli film. U jednom trenutku, kamera zumira Melanijine oči dok gleda vijesti o požarima, kao da samim time pokušava stvoriti emociju koje ondje nema. Njezina naracija je beživotna, ispunjena frazama poput opisa Mar-a-Laga kao mjesta koje je "više od doma. Toplo je. Sunce. Obitelj. Prijatelji." Kada Donald Trump pohvali njihovog sina Barrona, njezin odgovor je robotski: "Da, volim ga. Nevjerojatan um."
Dok kritičari gotovo jednoglasno osuđuju film, ocjene publike na Rotten Tomatoesu su dijametralno suprotne i dosežu nevjerojatnih 98 posto. Gledatelji u svojim recenzijama film opisuju kao "klasičnu umjetnost" i "fantastičan uvid iza kulisa", a Melaniju kao "divno ljudsko biće". Taj golemi raskorak postao je glavna tema rasprava na društvenim mrežama, uz nagađanja da je visok postotak pozitivnih ocjena rezultat organizirane kampanje Trumpovih pristaša.