Kažu da je gostiona najdemokratskije mjesto na svijetu. Većim dijelom i je tako, naravno, u tolerantnim sredinama. Postoje neke u kojima s demokracijom i kakvim slobodnijim mišljenjem nije pametno istupati. Ako zanemarimo demokraciju, barem onu birtijašku, one su mahom plejada likova koje gledamo u filmovima, serijama..., s kojima se da poistovjetiti.
Pa i David Jason rekao je da je lik Del Boya iz genijalnih “Mućki” bazirao na čovjeku s placa i lokalnog puba iz svojega kvarta. A baš ti bastioni mašte na tržnicama su nepresušno vrelo likova koje je ponekad i u mašti teško pronaći. Eto, nedavno su se na Dolcu izredali.
Jedan gospodin, može se reći “u trećoj životnoj dobi”, pričao je o svojim ljubavnim avanturama. Podsjetio je na Charlieja iz “Dva i pol muškarca”. Istina, samo dijelom, jer dotični gospodin s Dolca se četiri puta ženio i nekoliko puta zaručivao. No sličnost u naklonosti prema nježnijem spolu je tu.
Da se vratimo na “Mućke”, ima, primjerice, i nekoliko Boycieja. Samo što u ovom slučaju ne prodaju škart automobile, njihovo je područje voće i povrće. Tek dotaknuti bismo se mogli veličanstvenog Del Boya, on je ipak trgovačka razina iznad svega na ovim prostorima. No u trenucima kad kroz štandove kao u slalomu prolaze trgovci s raznom “robom”, sjetimo se da je na tržnici u Peckhamu nekad trgovao i stariji Trotter.
Retorika je vrlo slična, što god da nude, “to je tvoj broj”, “evo jakna za ambasadore”. Ili, recimo, “prava jakna, apartman”... Naleti se ponekad i na kakvog osebujnog lika koji podsjeća na Kramera iz “Seinfelda” ili kolegu mu iz serije Georgea Costanzu. No ta beskrupuloznost nije baš toliko simpatična...