Na konjima smo prošli sto kilometara u dva dana. I ovo putovanje je bilo u Malnarovu stilu. Susretali smo se s medvjedima, spavali na sijenu na niskim temperaturama i okrenuli janjca na žaru. Rekao nam je to Hamdija Kahrić Hampi (62), jedan od najboljih prijatelja pokojnog putopisca Željka Malnara. Njemu u čast iz Zagreba je 17. listopada prema Lici krenula družina od 32 jahača. Neki su se Hampijevi prijatelji ekspediciji priključili u Korenici. Najprije su se zaustavili u Plećašima, gdje je Malnarova kuća, a onda su prošli Udbinu, Mazinsko polje i Podkuk te došli na Kremen, vrh visok 1590 metara. Prve noći su zbog kiše morali spavati u šatorima koje im je posudio MORH.

- Nismo mogli spavati jer su zavijali vukovi, a čuli smo veprove i ostale divlje životinje koje je privukao miris pečenog janjeta - rekao je Hampi. Uz logorsku vatru prisjetio se zgoda s Malnarom.

- Nikad se nije bojao. Znao je spavati u vreći za spavanje te mu nije smetala rosa koja je padala po njemu i što se budio mokar. Sve se svodilo na alkohol i dobru zafrkanciju – kaže Hampi. Među jahačima bio je i književnik Predrag Raos (63).

Nismo se bojali gladi jer smo na prikolici imali mobilnu vojnu kuhinju

- Ponijeli smo 450 jaja, 200 hrenovki, 10 kolutova sira i tabli špeka pa nas nije bilo strah gladi. Na vojnoj prikolici povezli smo i mobilnu kuhinju u kojoj smo kuhali gulaš od divljači, a imali smo i 20 boca rakija te kave koji su nas grijali - kaže Raos. On je na ovom putovanju prvi put zajahao konja. Nije ga, kaže, bilo strah medvjeda jer se osjećao sigurno među iskusnim jahačima.

Dva konja smo zbog iscrpljenosti morali odvesti u prikolici

- Na Podkuku prema Kremenu na 1400 metara došli su u našu blizinu, ali nam nisu prilazili jer smo bili u skupini. Imali smo i nezgodu. Konj je ritnuo drugog jahača i razrezao mu nogu jer je nanjušio medvjede pa je umalo s konjem jahač pao u provaliju jer je bio uzak put. Nasreću, bila je riječ o iskusnom jahaču - rekao je Hampi.