Iako je '70-ih tadašnja TV Zagreb stvorila niz fenomenalnih humorističkih serija, "Naše malo misto" je uz "Gruntovčane" postiglo najveću gledanost, a i danas obje serije hvale i kritičari i publika.
"Naše malo misto" i redatelj Daniel Marušić dobili su i dokumentarni film koji će se na HRT-u prikazati večeras na Prvom programu u 20:15. Autor dokumentarca "Čovik od malog mista" je Mladen Ćapin, a producent je Marin Marušić, sin danas pokojnog redatelja, koji je kao tinejdžer pratio oca na setu serije u kojoj su igrali tad još mladi Boris Dvornik, Ivica Vidović, Zdravka Krstulović, Miše Martinović i mnogi drugi.
- Da smo snimali ovaj dokumentarni film prije desetak godina, bilo bi puno lakše jer bismo još imali mnogo živih sugovornika. Nažalost, mnogi su u međuvremenu umrli. Primjerice, imali smo u planu razgovarati s očevim jako dobrim prijateljem Mišom Martinovićem, no i on je umro prošlo ljeto, neposredno prije snimanja - rekao nam je 2022. godine Marušić mlađi, čiji je otac Daniel umro 26. svibnja 2009. Iza njega je ostalo više od 200 režiranih televizijskih drama, filmova, serija, TV opera i jedan je od utemeljitelja tadašnje Televizije Zagreb.
- Ovaj dokumentarni film govori i o mojem ocu i o njegovoj bogatoj kulturnoj ostavštini, a osobito o 'Našem malom mistu' jer je ono već nakon prve epizode, koja se emitirala 22. veljače 1970., steklo nezapamćenu popularnost - kaže redateljev sin.
Prva sezona, koja se prikazivala 1970., snimljena je godinu dana ranije u Vranjicu kraj Splita, a iduća se prikazivala 1971. i snimljena je u Starom Gradu na Hvaru. Kako kaže Marin Marušić, već sam dolazak u to tad malo otočno mjesto bio je pravi doživljaj za stanovnike jer su svi gledali prvu sezonu. I sam je svjedočio nezaboravnim gestama kojima su stanovnici Staroga Grada izražavali naklonost filmskoj ekipi.
- Jednog dana snimale su se scene na rivi uz koju je pristao veliki ribarski brod. Iz njega su izašli ribari s punim kašetama srdela. Prekinuli su snimanje, postavili gradele i napravili feštu za cijelu ekipu i sumještane koji su donijeli svoje vino. Potrajalo je cijeli dan i od snimanja nije bilo ništa. Danas je to potpuno nezamislivo, producenti to nikad ne bi dopustili zbog troškova i gubljenja jednoga radnog dana - prisjetio se prije četiri godine.
Na pitanje kakav je odnos njegov otac imao s glumcima i ekipom, Marušić kaže da je do kraja života ostao kućni prijatelj i s Borisom Dvornikom, i s Mišom Martinovićem, Emilom Kutijarom, Milkom Podrug Kokotović te mnogima koji su igrali u seriji.
Nerazdvojni prijatelj je bio i s Miljenkom Smojem, koji je napisao scenarij za seriju.
- Bilo su jako povezani, osobito tijekom rada na seriji. Svaki dan bismo se čuli telefonom i razgovarali nekoliko puta po nekoliko sati, a barem jedanput na tjedan moj je otac putovao za Split ili bi Smoje dolazio k njemu u Zagreb. Nažalost, to se prijateljstvo raspalo upravo nakon druge sezone 'Našeg malog mista'. Smoje nije bio sretan što je moj otac davao glumcima slobodu improvizacije, a to je radio jer je bio uvjeren da će tako bolje dočarati dalmatinski temperament. Nisu se složili ni oko Servantesova lika, kojeg je briljantno odigrao Ivica Vidović. Prema scenariju, Servantes, sanjar i boem, stradao je u požaru, što je moj otac smatrao previše okrutnim, a nije se složio ni da na umre Bepina, koju je igrala Asja Kisić - prisjećao se tada Marušić.
Ipak, glavni razlog razlaza između dvojice nerazdvojnih prijatelja bio je mnogo ozbiljniji. U vrijeme kad se snimala serija, na političkoj sceni počela su previranja zbog Hrvatskog proljeća. Daniel Marušić bio je potpisnik Deklaracije o hrvatskom jeziku i tadašnja vlast to mu nije oprostila. Iako je Smoje imao drukčije političke stavove, to nije utjecalo na prijateljstvo i suradnju, ali kako kaže Marušićev sin, njegov otac je dospio na crnu listu i političkim spletkama trebalo ih je razdvojiti.
- To se dogodilo nakon što se Miljenko Smoje u Slobodnoj Dalmaciji odrekao serije. Mog oca je to silno povrijedilo, tim više jer su već radili planove za snimanje 'Velog mista', a i bilo je još mnogo materijala da se snimi barem 20-ak nastavaka 'Malog mista'. U međuvremenu mojem ocu je zabranjen rad i, nažalost, to se nikad nije dogodilo. Iako se nikad nije bavio politikom niti je ikad bio član ijedne stranke, moj otac je bio kažnjen zbog svojih stavova. Žao mi je jer su Smoje i on mogli napraviti još puno toga. 'Velo misto', koje se prikazalo početkom 80-ih s drugim redateljem, bilo je povijesni falsifikat i zato nikad nije postalo tako popularno kao 'Malo misto' - govori je 2022. godine za 24sata Marin Marušić, koji se prisjetio još nekoliko zgoda sa seta.
- Kad smo prošle godine boravili u Starom Gradu snimajući 'Čovika od malog mista', uvjerio sam se da i danas, od onih najstarijih do najmlađih, i dalje žive s ovom serijom. Sreo sam dječaka od desetak godina koji je mnoge replike znao napamet. Upoznao sam ženu koja mi je ispričala kako je njezina mama prišla Karlu Buliću, koji je igrao dotura Luigija, i počela mu pričati o svojim zdravstvenim tegobama, moleći ga da joj napiše recept. Bila je uvjerena da je Karlo Bulić doktor koji igra doktora - govori Marušić. Kako kaže, uspjeh serije bio je i u odabiru glumaca:
- Pola obavljenog posla je dobar kasting, a 'Naše malo misto' imalo je doista cijeli spektar glumaca koji su vrhunski odigrali svoje uloge. Osim toga, moj je otac inzistirao na temeljitim pripremama i čitaćim probama, ali im je davao mogućnost improviziranja. Zato se i publika mogla identificirati s likovima koje su tumačili. Jednog dana, dok su snimali neke kadrove u uličicama Staroga Grada, na balkonu su bile žene koje su zalijevale cvijeće. Kad su glumci prolazili ispod njihovih balkona, one su počele kidati latice cvijeća i bacati na njih. Toliko su ih mještani obožavali.
Mnoge glumce i danas pamte upravo po ulogama koje su igrali u "Našem malom mistu", a neki su zbog toga i patili. Jedna od njih je bila Asja Kisić.
- Sjećam se da sam s ocem otišao u kazalište pogledati jednu grčku tragediju u kojoj je igrala Asja. Bilo je to barem desetak godina nakon zadnje epizode serije. Na kraju drame Asjin lik umire, a publika je pozdravlja ovacijama: 'Bravo, Bepina!'. Zbog uloge Roka Prča neko su vrijeme patili i njegovi sinovi Dean i Dino jer su ih u školi vršnjaci zvali Prč - govori Marušić. Kako kaže, iako je njegov otac ostao najviše upamćen kao redatelj "Našeg malog mista", njegova ostavština je daleko veća i zato dokumentarni film govori i o Danielu Marušiću i o velikoj kulturnoj baštini koju je ostavio za sobom.
- 'Čovik od malog mista' najbolje opisuje mog oca. Rođen je u zaleđu Omiša, obilježila ga je ova serija, a kasnije kad su mu zabranili rad, kupio je ruševnu kućicu u Osoru, obnovio je i u tom gradiću pokrenuo Osorske glazbene večeri, koje će se ove godine održati 47. put. Htio je da na programu svake godine neki glazbenik praizvede jedno djelo hrvatskog skladatelja i to je postala tradicija. Nisam htio da ovaj dokumentarni film prikazuje mog oca kao bezgrešnu ličnost ili nekog sveca. Bio je neki put tvrdoglav i radio neke stvari iz dišpeta, ali da nije bio takav, ne bi bilo ni 'Našeg malog mista', koje je i nastalo iz dišpeta. U to vrijeme beogradska televizija imala je odličan humoristički program, s izvrsnim redateljem i scenaristom Radivojem Lolom Đukićem. Stoga je moj otac htio dokazati da smo i mi sposobni napraviti odličnu humorističnu seriju, pa je pozvao Miljenka Smoju da napiše scenarij. Nažalost, suradnja se nije nastavila i zato je moj otac na odjavnoj špici zadnje epizode napisao 'Adio i nikad više!' - govori redateljev sin.
Dva bivša prijatelja - Miljenko Smoje i Danijel Marušić, otad se više nisu čuli ni vidjeli idućih 20-ak godina. Sve dok Marušić nije saznao da je Smoje teško bolestan.
- Mog tatu je vijest silno potresla. Odmah ga je nazvao i rekao mu: 'Šunje moj, dolazim ti u Split da nastavimo gdje smo stali'. I doista se odmah spremio na put, no nije stigao vidjeti Smoju jer je smrt bila brža. Ipak, mom ocu je bilo drago da su se uspjeli čuti prije no što je Smoje umro - kaže Marin Marušić.