Vijest je nažalost potvrđena iz menadžmenta Parnog valjka. Pjevač Aki Rahimovski preminuo je jučer u 67. godini. Frontmenu benda je pozlilo pa je jučer u jutro, završio je u bolnici u Novom Mestu.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Aki Rahimovski u Valjku je bio od 1975. Pjevač je rođen 5. lipnja 1955. godine u Nišu, ali se ubrzo s obitelji preselio u Skoplje. Kako mu je otac bio profesor glazbe, sa sedam godina krenuo je u glazbenu školu, odsjek klavir i pjevanje. Kao tinejdžer je bio član nekoliko sastava, među ostalima grupe Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr, s kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. godine. Iste je godine upoznao Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena. U dogovoru s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnovali su Parni valjak, zamišljen kao zagrebačka varijanta Bijelog Dugmeta.
Dobitnici su čak 15 Porina, no važnije od sveih nagrada, Akiju je bila najdraža - pljesak publike. Često je na nastupima zažmirio, posebice kad je pjevao laganice. Zažmirio, slušao bend iza sebe i feedback publike. Teško mu je tad bilo reći gdje je, u Sloveniji, Skenderiji ili u Zagrebu. Pojašnjavao je taj pljesak zapravo nagrada za njegovo uživanje na pozornici.
- Ako se dobro osjećamo i šaljemo dobre vibracije publika to i uzvrati. Uostalom, poznata je ona ‘ne postoji loša publika, samo loši izvođači’ - govorio je Rahimovski.
POGLEDAJTE VIDEO:
U sjećanje mu se usjekao jedini koncert u praznoj dvorani Doma sportova. Te 1990., nakon događaja na utakmici Dinamo – Crvena zvezda, kad su se navijači potukli, kad je Zvone Boban stao u njihovu obranu i nasrnuo na milicajca, Valjak je vratio sve ulaznice za koncert koji je trebao biti dan poslije u Domu sportova.
- U gradu je bila loša vibra i neka zlokobna slutnja. Bojali smo se što će se dogoditi jer nam je policija nudila samo četiri čovjeka za osiguranje. Tko je znao što bi se moglo desiti kad se gomila opet okupi? Zato smo svirali pred praznom dvoranom, a Z3 televizija prenosila je koncert u živo - govorio je Aki.
POGLEDAJTE VIDEO:
Koncert se zvao "Koncert zdravog razuma" iako, kako je vrijeme pokazalo, zdravog razuma nigdje nije bilo previše. Dodao je tad da su prvi svirali i na trgu u Mostaru, gdje su bile vođene najžešće borbe. Došli su ljudi i iz istočnog i zapadnog Mostara, i bili zajedno bez ikakvog ekscesa.
- Bili smo prvi i u Novoj Bili, helikopterima su nas tamo vozili.Odsvirali smo koncert u prepunoj sportskoj dvorani u Novom Travniku pa kad tamo netom nakon borbi ljudi pjevaju ¨naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad......¨ moraš osjetiti malo ponosa - pričao je Aki.
Da se njega pitalo, koncerti Parnog valjka trajali bi po pet sati. Kad su sastavljali set listu, Aki je uvijek dodavao pjesme, nikad micao.
Jedini su hrvatski bend kojeg na koncertima prate obožavatelji iz Engleske. Na spomen Rose Barnfield, koja se s njihovom glazbom upoznala krajem 70-ih i od tada dolazi na njihove nastupe, Aki se zadovoljno smješkao. Rose nije bila jedina. Rose je uvijek bila u prvom redu, a s njom često i jedna Talijanka. Ima njih koji se pojavljuju, govorio je, gledao ih je s pozornice i zapamtio lica koja je viđao i u drugim gradovima. I njihovi CD-i prepjevani na poljski jezik, koncerti u Poljskoj, od kojih je jedan na dan kada je Hrvatska ušla u EU, dokazuju da glazba koju stvaraju ima tržište i izvan granica Hrvatske.
- Iz Londona nam se javila jedna konobarica. U kafiću u kojemu radi netko je pustio "Zastave". Dopalo joj se pa nam je poslala mail. Napisala je da uči tekstove kako bi ih mogla pjevati. Za sve nas bi to bilo dobro, to bi bio dokaz da ponuda postoji, ali da neke ozbiljne face trebaju skrenuti pogled u našem smjeru - govorio je.
Putovali su ljudi da vide njega i Valjak, dolazili su sa svih strana svijeta. Poželio je da se ostvare riječi klavijaturiste Bere Blaževića "da makar Rose sa sobom povede 50 tisuća svojih prijateljica". Poanta je, govorio je, da stranci prepoznaju glazbu koja se radi u Hrvatskoj. Ne razumiju tekst, ali osjete emociju, energiju, pozitivne vibracije. Zato je bio sretan što postoji Engleskinja koja je njihov fan. Zadivljujuća mu je bila njezina energija i volja da dolazi na gotovo sve njihove koncerte.
- Emocija je univerzalna. Ili imaš pjesmu ili nemaš. "Sve još miriše na nju" u Splitu je otpjevala klapa Šufit, njome su otvorili naš koncert. Pjesma se može oplemeniti na sve načine, možeš se i igrati njome, ali moraš je imati - pričao je Aki.
Koliko god bio otvoren kad se pričalo o Valjku, glazbi i njihovim velikim uspjesima, život nije iznosio u javnost. Štoviše, skrivao ga je kao zmija noge. Nije mnogo govorio ni kad je u 65. godini dobio kćer Antoniju sa Slovenkom Barbarom Vesel. Dva puta ženio, iz prvog braka ima sina Kristijana, a u drugom braku dobio je kćer Dinu. S drugom suprugom Ingrid proveo je 40 godina. Na svirkama je provodio više od šest mjeseci na godinu. Više od pola godina nije ga bilo kod kuće, ali nikad zbog toga nije bio u problemu.
Javnost je zabrinuo kad je 2018. pretrpio lakši moždani udar. Na zadovoljstvo njegovih fanova, brzo se oporavio. Sad je javnost neutješna. Aki Rahimovski ostavio je veliki trag u hrvatskoj glazbi ali i u srcima fanova.