Narod se u nedjeljno jutro budi s gorčinom u ustima, jer je do ranog jutra čekao kako će proći još jedna povijesna bitka na europskoj pozornici. A, Nina Kraljić, pjevačica koja je, kako sama kaže, kupila pjesmu, nije uspjela. Ili su mnogi previše očekivali.
Naime, Natjecanje za pjesmu Eurovizije jedan je od onih skupih filmova ili pozornica koje gledaju milijuni, pa je Hrvatsko društvo skladatelja, s velkim brojem članova od kojih su neki i osvajali spomenuto natjecanje ili se pak dobro plasirali, upozoravalo da Hrvatsku moraju predstavljati pjesma i autor izabrani na nekoj vrsti audicije ili natječaja. Kako god ta riječ mnogim nezaposlenima u Hrvatskoj smiješno zvučala. A toga nije bilo.
Dakle, nije bilo prilike da napišeš pjesmu, izabereš izvođača i prijaviš se s jednakim šansama. Pa, neka Hrvatsku ode predstavljati najbolja pjesma. Dobro, takva su ove godine bila pravila, čak je i v.d. ravnatelja Hrvatske televizije, Siniša Kovačić, došavši na gotovo, jasno rekao da se to više neće događati. Skladatelji su, kao i dio javnosti koji ih podržava, zašutjeli.
Mediji su stvarali euforiju, tražilo se da svi stanu iza hrvatske predstavnice. I mnogi su noćas navijali za Ninu Kraljić. No, kao i u svemu, problem nastaje kad saznate rezultat. Imate dva izbora jutros. Ili kritizirati Ninu Kraljić i ekipu koja ju je poslala na Euroviziju, ili pak dovoditi u pitanje natjecanje u cjelini, govoriti o političkoj dimenziji, glasovanju, dogovorima i ostalom.
Za što god se danas odlučili, bilo bi jako dobro da hrvatski, pa i svjetski autori koji to žele, mogu imati priliku da napišu pjesmu i prijave ju u konkurenciju. Ovako, ispada da jedno hrvatsko, ili čije već poduzeće, nije uspjelo u Europi, a razočaranih je daleko više od onih koji su u projektu uopće mogli sudjelovati.