Saznao sam i kako je Toše osobno radio na građevinskim radovima na mjesnoj pravoslavnoj crkvi, kako je bio istinski vjernik, kakav je bio sa ljudima, što je značio za malu zemlju kao što je Makedonija. Čitao sam o njegovim postupcima, humanosti, skromnosti, odanosti prijateljima, jednostavnosti, povučenosti... Bio je čista suprotnost ovih naših "zvijezda" tipa Severine... (neka mi oproste njeni fanovi. Uspoređivati Tošu sa njima je isto kao i uspoređivati majku Terezu sa pokojnom princezom Dianom.) http://www.youtube.com/watch?v=2DwhcibLAkg Mnogi se ufaju da su zvijezde na ovim prostorima. Ali, malo ih je koji su zbilja istinske zvijezde. Iako je Bog taj koji prosuđuje nečija srca i vidi istinito tko je kakav, moja ljudska prosudba je da je Toše Proeski bio vjerojatno najveća zvijezda ovih prostora, pravi idol kojega se zbilja moglo slijediti. Pročitao sam jednom i to da su se njegovi roditelji poslije njegove smrti potpuno povukli, da malo izlaze, te da vječito tuguju za izgubljenim sinom. Skoro, pa da mogu osjetiti njihovu bol. Ja, kojemu Toše nije bio ni rodbina, niti sam ga poznavao, žalim za njim i kad nešto od njega čujem na radiu, obuzme mi srce ta neka tuga. Kao da mi je umro netko blizak! I pomislim kako je njegovim roditeljima. Takvog sina izgubiti! To je prestrašno! Potpuno mi je shvatljiva reakcija tolikih ljudi (prvenstveno mladih), poslije sprovoda, kojom su tražili proglašenje svetim njihovog idola. Pravoslavna crkva po tom pitanju ima drugačije smjernice i praksu. Da je Toše (čije puno ime Teodor znači "Dar Božji") bio rođen u Katoličkoj Crkvi, uopće ne sumnjam da bi se proces proglašenja blaženim jednom poveo.

Mnogi ga nazivaju anđelom. Toliki i danas tuguju za njim. Toše i jest bio anđeo - Dar Božji. On je zvijezda koja nakon smrti svijetli još jače. Zvijezda u koju treba uprti oči i pomoliti se pred njenim sjajem. http://www.youtube.com/watch?v=JkDDc4z5B3Q

ZVJEZDANO NEBO TOŠE PROESKOG http://img714.imageshack.us/img714/8513/92614735.jpg Uvijek kada naiđem na neki tekst, sliku ili čujem kakvu pjesmu pokojnog makedonskog pjevača Toše Proeskog, srce mi se nekako stegne i obuzme me neka tuga. A za tog pjevača nikada nisam niti čuo do njegove smrti. Zapravo, čuo sam nešto malo preko djece, ali mislio sam da je to sigurno još neka njihova instant zvjezdica kratkog vijeka trajanja i da se ne moram previše zamariti spoznavati tko je to uistinu. A onda je mladi pjevač poginuo. Primijetih na licima djece istinsku tugu, samo se o tome pričalo, gledalo se vijesti. Shvatio sam da je taj pjevač bio ipak netko posebniji, nego što se meni ispočetka to činilo. http://www.youtube.com/watch?v=wgRCJPs2ZKA Kako sam imao satelitsku TV doma, uvečer sam pratio makedonsku TV, i tada prvi put doživjeh istinski susret sa tim mladim pjevačem. Dugo, dugo u noć sam gledao program. Iskreno rečeno, gledao sam i plakao. Iako znam biti sjetan, moram priznati da nisam plakao još od osnovne škole. Ali taj dečko, ta dobrota, taj njegov kratki život - to je bilo nešto nesvakidašnje, nešto nadnaravno, nešto zadivljujuće, zbog čega suze naviru na oči. Taj je mladić zbilja bio poseban - jedno predivno stvorenje. I primjer kakav se treba biti. http://www.youtube.com/watch?v=VEjZIOp_QFU Poslije sam pročitao i uvidio koliko je njegov odlazak ostavio prazninu u dušama onih koji su ga voljeli. Prvo njegovih bližnjih - oca Nikole i majke Domenike, sestre, menadžerice Ljiljane Petrović, prijatelja i vozača koji ga je odveo u smrt. I nakraju svih tih ljudi, a prije svega klinaca koji su ga na svim prostorima ex Jugoslavije podjednako voljeli.