I u četvrtoj sezoni “Crno bijelog svijeta” pratit ćemo što se zbiva s Unom, koju u seriji igra Kaja Šišmanović (25), po vokaciji redateljica, a na setu glumica i asistentica u produkciji.
POGLEDAJTE VIDEO: Sara Stanić odgovorila na '24 pitanja'
Otkrila nam je što se zbiva s Unom i kako izgleda iza kamera ove serije:
- Una zapada u krizu identiteta jer izlazi s Akademije s diplomom i neizvjesnošću profesionalne budućnosti. Istodobno dobro se zabavlja, osamostaljuje se i otvara nova poglavlja.
Budući da je Kaja na setu od samog početka snimanja serije, kaže da je stasala zajedno sa serijom.
- Dok gledam stare epizode, uvijek tražim vlastite pogreške i tako učim. Nemam glumačko obrazovanje, pa se oslanjam na sakupljeno iskustvo u seriji. Samo da još dovedem govor na zadovoljavajući nivo glasnoće.
Čini joj se da je ‘80-ih najzanimljivija bila nedostupnost informacija i interneta.
- Mistika nepoznanica, uzbuđenje, žar i volja s kojima si trebao pristupiti istraživanju onog što te zanima da bi išta saznao, fizičko traganje za znanjem, suludi putevi i mjesta na koja te ta potraga mogla odvesti.
Njezini roditelji odrastali su u tim godinama, pa je od njih mnogo doznala:
- Tata je slušao uglavnom psihodelični rock, studirao književnost, bio je šanker u Kulušiću, tako da se nagledao koncerata, vodio dadaističku kazališnu trupu, jedno vrijeme je živio u Samoboru sa psom i patkom... Mama je tad bila srednjoškolka, išla je u pedagošku, gledala je filmove i puno čitala, plesala je folklor, izlazila u Kulušić, Lap, Jabuku, slušala je punk, a jednom je u gradu dobila pusu od Štulića!
Kad nije glumila, Kaja Šišmanović radila je u produkciji casting za četvrtu sezonu i slagala glumačke probe.
- Bilo je više od sto kandidata i do početka snimanja odabrali su sve kandidate za velike uloge. A posebno me oduševila suradnja s Goranom Kulenovićem i Igorom Mirkovićem. Budući da sam diplomirala režiju, bilo mi je zanimljivo vidjeti njihove sasvim oprečne pristupe. Goran unaprijed zna sve pozicije kamera i glumaca, pa tek kad postavi mizanscenu, onda izvlači glumu, igra se i radi varijacije.
Mirković prije snimanja scene objasni što želi od nje dobiti, a onda glumcima daje slobodu da što prirodnije odglume. Idealna su kombinacija za mentoriranje, kao neki yin i yang režije i jako me zanima hoće li i koliko razlike biti vidljive na ekranu.
POGLEDAJTE VIDEO: