Snimanje serije na krilima crnih labudova: 'Susreli su se korona i potres. Nije moglo biti gore...'

Gledatelji koji uskoro počnu pratiti novu sezonu “Crno-bijelog svijeta” neće moći ni naslutiti kako se u ovogodišnjem nastavku te uspješnice, u njezinu backstageu, hrvatski rečeno zapozorju, odigravala neviđena drama.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:08

crno bijeli svijet | Video: Jakov Š./Privatan album

Seriju su, naime, snimali u uvjetima dvaju katastrofa, epidemije i potresa, što je producenta “Crno-bijelog svijeta” Ivana Maloču često dovodilo do ruba izdržljivosti. Imao je nemiran san, strepio od svake zvonjave telefona.

- Bio sam budan od četiri ujutro i pio tablete za tlak - rekao nam je pri kraju rada na seriji, s vidnim olakšanjem, jer je projekt uspješno dovršen. Taj profesionalac golema iskustva susreo se sa zadatkom kakav dosad nije imao nijedan naš producent - morao je koordinirati rad nekoliko stotina ljudi koji su snimali na bezbroj lokacija, u puno gradova, mjesta i država, u uvjetima protupandemijskih mjera i kontrola, ali i promjena lokacija zbog devastacija objekata uzrokovanih potresom.

Dvije katastrofe poskupjele su projekt za petinu, ali dodatnog novca nije bilo. To je horor za producenta. Ulazeći ljetos u njegovu kancelariju u Jadran filmu u zagrebačkoj Dubravi, na zidu smo uočili cijelo more kartica s rasporedima snimanja, dan po dan, od početka do kraja. Golemi popis! Iz njega vam je odmah jasno da je posao producenta nalik na rad u rudniku - jedna lokacija je na jednom kraju grada, druga na drugom, jedan prizor snima se u nekom stanu u Beogradu, već idući u Dubravi...

cbs4 ep1 forspan from Interfilm on Vimeo.

Pojedini prizori ne dulji od koje minute zahtijevaju transport brojne ekipe. Sve to treba organizirati, uskladiti termine svih tih ljudi, dobiti dozvole... Ispred Maločina ureda bili su deseci statista, cijeli mravinjak. U garderobi stotine odijela, cipela i drugih predmeta iz 80-ih, po zidu garderobe visjele su fotografije iz starih novina, na njima su bili glumci, članovi CK SKH, TV voditelji, obični ljudi...

Snimanje “Crno-bijelog svijeta” pripremali su tri mjeseca. Snimanje je trebalo početi 29. ožujka i svi su mu se radovali kao djeca. Sve je bilo isplanirano do zadnjeg detalja. U fazi priprema angažirani su potrebni ljudi, tehnička ekipa, glumci, potvrđene su lokacije snimanja. Pripremljene su kamere, rasvjeta, ton, garderoba za 1500 kostima. Nabavljeni su vagoni šminke. Unajmljeni su uredski prostori za ekipu, skladište za scenografiju i rekvizite, ugovorena vozila za ekipu (njih 20-30), a potom i tzv. igrajuća vozila (ona koja se vide u kadru), dobivene su dozvole za snimanja itd. Snimanje je “skrojeno” prema preciznom operativnom planu, koji je razrađen u sat.

- Isplanirali smo kako će 210 glumaca glumiti na 122 objekta, dogovoreno je kad angažiramo više od 1000 statista te što i kad ekipa treba raditi - otkrio je naš sugovornik.

- Ambicije su bile velike, očekivanja još veća. Glavni izazov prve sezone bio je dočarati gledateljima osamdesetu i u tome smo, mislim, uspjeli - rekao nam je Maloča i nastavio:

EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE Kreće 4. sezona 'Crno-bijelog svijeta': Cibose i Černobil su snimili u doba korone i potresa

- Gledatelji su je dobro primili. Potom smo počeli raditi drugu sezonu. Tu smo htjeli reljefnije profilirati likove, a manje dokazivati da smo u osamdesetima, odnosno u 1981. Imajući iskustva prve sezone, drugu smo snimili s manje problema. Publika ju je također dobro primila. Za treću sezonu nismo uzeli u obzir sve što bi nam se moglo dogoditi. A dogodilo se puno toga. Nenadano nam je pao snijeg. Ceste i lokacije snimanja bile su zaleđene, klizali smo se i padali kao kruške... Nasreću, s malim posljedicama, nekoliko uganuća i okrznutih auta. Nakon tog zaključili smo da treba učiti iz pogrešaka pa ćemo u četvrtoj sezoni, bude li je, bez obzira na naše iskustvo, sjesti i predvidjeti sve moguće probleme. Ali u četvrtoj sezoni su došli - korona i potres! To je ono što naši političari od prošlog proljeća nazivaju “crni labud” - nenadani katastrofalni događaj koji može dramatično izmijeniti predviđeni tijek stvari. Ekipa se suočila s dotad nepoznatom situacijom, ne samo u Interfilmu, nego u povijesti naše audiovizualne industrije. Pretpripreme i pripreme su prekinute. Ljudi su poslani kući, gdje su čekali poboljšanje situacije. U svibnju se Maloči učinilo da se na obzoru ukazalo sunce: zaraženih od korona virusa gotovo nije bilo, epidemija se činila poraženom ili barem na dulji rok potisnutom na rezervne položaje, pa je 15. svibnja snimanje ponovno počelo. Kasnilo se, ali sve se moglo još stići. Filmski radnici su veliki entuzijasti.

- U normalnim okolnostima trebali smo početi u veljači i završiti oko 15. srpnja. To bi bilo idealno. Mi snimamo četiri godišnja doba. Pripreme su trajale oko dva mjeseca. No kako je već prije nastupio COVID, kompletan sustav je pao, a onda je došao i potres, pa smo se prebacili na ljeto, u nadi da će sve biti dobro. Nadali smo se da ćemo snimiti to ‘u rupi’, u sezonskom predahu od korone, jer je bilo očekivanje da će se COVID preko ljeta povući. Ali to se nije dogodilo. A snimati ne možete bez pripreme.

- Većina nije vjerovala da ćemo uspjeti snimiti seriju bez zastoja - ispričao je Maloča i dodao:

- Protuepidemijske mjere, koje su bile na snazi, otežavale su posao. Ekipa i glumci su se držali mjera HZJZ-a pod kojima je bilo jako teško raditi. Sto dana snimali smo od 12 do 14 sati, šest dana u tjednu sa stotinjak članova ekipe, 210 glumaca, od kojih se 137 pojavljuju prvi put i 1000 statista na 122 objekta. Korona je stvarala probleme na svakom koraku. Glumci se šminkaju dulje od 15 minuta (što je definicija bliskog kontakta), masovne scene znače okupljanje gomile, svi se u jatu sele s lokacije na lokaciju.  
Sve je snimano s dvije kamere, devet dana s dvije ekipe. Producentu je trebalo 30-ak vozila (kombija i kamiona) da prevezu ekipu s jedne lokacije na drugu.

- Svaki dan smo lijegali i budili se s mišlju je li se netko zarazio. Svaki poziv tijekom ta četiri mjeseca budio je pomisao zovu li da je netko zaražen ili ima temperaturu. Proveli smo 40-ak testiranja. Na snimanju u uredu, garderobi... Svima smo mjerili temperaturu. Mislimo da su cure barem 30.000 puta izmjerile temperature - rekao je Maloča. Glumci koji su angažirani izvan Hrvatske bili su u Zagrebu gotovo cijelo vrijeme jer bi se inače povećao rizik.

- Neke glumce iz Srbije testirali smo u Srbiji i Zagrebu. Voja Brajović nam je zakasnio deset minuta na granicu jer smo kasno saznali za zatvaranje granice pa smo ga snimali s leđa i mijenjali dio plana. Potrošili smo oko 15.000 maski i puno dezinfekcijskih sredstava - kaže Maloča, čiju priču, nadajmo se, više neće morati ispričati nijedan producent. Često je po 20 ili 30 ljudi išlo na testiranja. Možda i više.

- Neke sam morao slati, a neke sam poslao za svaki slučaj. Čim je netko bio sumnjiv, morali smo provjeriti. ‘Odi se testiraj’, kažemo, a onda molimo Boga da je sve u redu. Kad su se testovi zaustavili, neko vrijeme nalazi nisu dolazili četiri dana. Bilo je malo kritično. Pozoveš nekog na snimanje, termin je za dva dana, a testovi nisu gotovi. Svakog dana morate donijeti barem deset odluka. Od tih deset dvije su rubne - prisjetio se producent. Što je najgore, u ovom poslu nije bio moguć plan B.

- Scenarij B de facto ne postoji za velike uloge. Ne daj Bože, recimo, Žungul se razboli... I vi sad njega možete probati prebaciti na drugi termin, ali to bi bila strašna komplikacija - ističe. Nasreću, glavni glumci nisu se susreli s virusom. Početni plan morao je zbog potresa biti revidiran čak dvaput. Neke su lokacije snimanja bile upitne. Studentski dom, redakciju Svijeta i Danas, koje su snimali na autentičnoj lokaciji, u Vjesniku, kao i Glavni kolodvor, radi oštećenja su snimali na kraju. Klubove iz 80-ih snimali su na autentičnim lokacijama, a nekoliko stanova izgrađeno je u studiju.

- Mi snimamo Zagreb 80-ih, točnije 1985., ne možemo ne snimati grad. Onda izađete na, npr., Šalatu, a na zgradi - crvene naljepnice. OK, išli smo sa statičarom. Onda smo trebali snimati u Čučerju, opet crvena naljepnica. Stvarno je otišla zgrada, također smo je trebali sa statičarom pregledati. On je rekao: ‘Dobro je, možemo’. Dobili smo dozvole od lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva nadalje, kao i sve druge dozvole koje su trebale, ali nas je zaustavio gradski pročelnik za građevinu koji je rekao: ‘Ne, nema snimanja’. Morali smo reći - ‘OK’. Nije bilo druge pa smo tražili lokaciju izvan Zagreba - priča Maloča.

Mnoge fasade i zgrade u Zagrebu proljetni je potres izmijenio do neprepoznatljivosti, ili bar statičke neupotrebljivosti. Susret dviju katastrofa, gore ne može! A ispred vrata čeka gomila ljudi.

- Na snimanju mukotrpno radiš minimalno 12 sati, šest dana u tjednu, a nekad i 14, 15 sati na dan. Dobro uigrana skupina različitih ljudi koja bez zastoja kao sat obavlja posao. Ako kotačić stane, stao je sat, stalo je snimanje - prisjetio se. Kad smo ljetos posjetili producenta, čekao je transport velike skupine statista s jedne na drugu lokaciju u gradu.

- Pogledajte statiste na ulazu - pokazao nam ih je i nastavio:

- Trideset ih je. Snimamo tu još pola sata pa se selimo u  Jabuku. Gore je 35 statista. Da biste prevezli svu tu tehniku i ljude, treba 20-30 vozila, kombiji, kamioni, morate natrpati scenografiju, kamere, rasvjetu, tehniku, garderobu, iskrcati to pred Jabukom. ‘Crno bijeli svijet’ ima 207 uloga. U široj ekipi imamo oko 120 ljudi koji rade na pripremama i snimanju serije. To je golema ekipa. Imali smo dva tjedna i drugu ekipu. Radili smo svaki dan 12 sati šest dana u tjednu, a sedmi dan je bio slobodan. No zbog rokova, budžeta, pandemije, potresa, jednom riječju iznimno teških uvjeta, ljudi su radili više od 13, pa i 14 sati. Neki sektori, npr. garderoba, šminka, scenografija, i 15-16 sati, neki nemaju ni slobodne dane, a ni noći jer snimamo i noću. Glumci dolaze u garderobu i šminku dva sata prije snimanja da ih pripreme za snimanje. Tako da glumci i sektor GiŠ (kako zovemo glumce i šminku) kreću najranije, ali ih nekad zna preduhitriti sektor režije, ili produkcije, ili rasvjete. Svaki dan je bio dan za sebe. Radilo se jako puno, tako da su i glumci padali s nogu - priča Maloča.

Masovne scene zbog pandemije su ostavili za kraj snimanja. Sve do kraja bilo je napeto. U “Lisinskom” su snimali doček Cibone nakon pobjede nad Realom. Noć prije ekipa je doznala da se dvorana “Lisinski” preuređuje, pa su se morali odmah prilagoditi - bilo je burno jer su prebacivali mnogo stolaca s jedne na drugu hrpu. U Splitu su snimali na Bačvicama, na plaži Obojena, na Prokurativama, Sustipanu, Poljudu… Snimanje je prošlo vrlo dobro, premda su splitskoj ekipi dan prije snimanja promijenili plan četiri puta zbog vremenske prognoze. Završili su taman prije udara bure (ili juga). Snimali su scene koncerta Mirodrom, na kojem je bilo 50.000 ljudi.

- Statisti, kojih je bilo mnogo manje, bili su izvrsni, a u sceni je bila Marina Perazić iz grupe Denis i Denis, koju je glumila Nadia Cvitanović. Zanimljivo je da se u toj sceni pojavljuje i prava Marina Perazić - kaže Maloča otkrivajući još poneki detalj:

USKORO NA MALIM EKRANIMA Dnevnik sa seta 'Crno-bijelog svijeta': Lijegali smo i budili se s mišlju je li se netko zarazio...

- Snimali smo na Omladinskom radiju na autentičnoj lokaciji s autentičnim osobama koje su tad radile na radiju, a samo su za ovu priliku glumili partijce na suđenju Omladinskom radiju: Veljka Jančića, Ninu Bantića, Damira Kramarića, Davora Meštrovića, Duška Ćurlića, Jadranku Krajinu, Silvestra Vrbanca, Zinku Bardić i Nevena Dubravčića Belog. Vjerujemo da ćemo gledateljima pokazati dobru sezonu usprkos svim nedaćama koje se nisu mogle predvidjeti - rekao nam je producent, koji je na kraju snimanja bio sretan koliko i izmučen.

POGLEDAJTE 24 PITANJA S FILIPOM RIĐIČKIM: