Mani Gotovac je živjela teatar, i to na onaj način na koji se danas rijetko živi teatar. Naime, vjerovala je da je teatar važniji od života i to dokazivala u svemu što je radila.
Kao kazališna kritičarka na Hrvatskom radiju, dramaturg u brojnim antologijskim predstavama iz novije povijesti hrvatskog teatra, ravnateljica Teatra ITD, intendantica HNK Split i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci ostavljala je onaj trag koji se danas čini presudnim, znajući da će ostati zapamćen samo onaj teatar koji zna prepoznati vrijeme i prostor u kojem nastaje.
POGLEDAJTE VIDEO:
I gdje god da je radila, senzibilizirala bi cijelu sredinu u kojoj je radila i stvarala ne predstave, nego događaje koji su se izravno upisivali u povijest ne samo teatara, nego i u osobnu povijest onih koji su te događaje pratili. Mani Gotovac je nepogrešivo znala kako teatru nije mjesto samo u kazališnim kućama, nego kako je teatar svuda oko nas, te je tako, gdje god bi se nalazila, “zrcalo svijeta“ činila vidljivim svima nama, vjerujući da teatar može i naš vlastiti život učiniti podnošljivijim.
Pomičući granice teatru i životu, ona je uspijevala, kao rijetko tko, svojom strašću učiniti teatar važnim i nezaobilaznim dijelom i naših života. Stoga je njezin gubitak još veći.