Statistika zna biti vražja stvar. Tako su nedavno objavljeni statistički podaci prema kojima 68 posto Hrvata smatra da je kultura “važan dio njihova života”. Istraživanje je proveo Eurobarometar u državama članicama Europske unije u veljači i ožujku ove godine.

“Prema istraživanju Eurobarometra, Hrvatska se nalazi pri dnu ljestvice po broju građana koji kulturu smatraju važnim dijelom svoga života - tek 68% ispitanika tako misli, a to je značajno ispod europskog prosjeka od 79%. Kulturu najviše cijene Talijani (89%), zatim Irci (88%) i Slovenci (87%), dok su samo Nijemci (66%), Austrijanci (62%) i Rumunji (61%) ispod Hrvatske.”

Jedno drugo istraživanje Eurobarometra pokazuje da “78% građana Hrvatske vjeruje da umjetnici mogu slobodno izražavati svoje ideje bez straha od cenzure ili osvete vlasti, a to je u skladu s europskim prosjekom od 77%”. Sad tu dolazimo i do onoga dijela poznatog pod “ovisi s koje strane gledaš”. Jer, priznat ćete, ne djelujemo baš kao da nas 68 posto smatra da je kultura važan dio njihova života. To bi značilo, primjerice, da od 500.000 ljudi na Thompsonovu koncertu njih 340.000 valjda redovito posjećuje kulturne događaje, predstave, komorne sastave, barokne večeri, izložbe, koncerte filharmonije...

Ili, recimo, od otprilike 32.000 ljudi, koliko ih je bilo na derbiju Hajduka i Dinama na Poljudu, njih 21.760 žali što je gotovo Splitsko ljeto. Tako bi se dalo zaključiti iz tih statističkih podataka. E, sad, opet je tu i stvar percepcije. Možda se pod kulturu misli i na kulturu dijaloga ili kulturu vozača, iako ni tu, sudeći po davanju, odnosno ne davanju žmigavaca, nismo naročito kulturni. Možda su mislili na kulturu ispijanja kava u radno vrijeme, ali ni onda brojke ne odgovaraju dojmu...