Kada su početkom devedesetih članovima Pearl Jama počela pristizati pisma mladih ljudi koji su tvrdili da im je njihova glazba pomogla u najtežim trenucima života, postalo je jasno da je bend stvorio nešto mnogo veće od običnog rock-albuma. Album "Ten" svjetlo dana je ugledao 27. kolovoza 1991. godine. U njegovoj su pozadini smrt, gubitak, nesigurnost i pokušaj nekoliko glazbenika da nakon tragedije ponovno pronađu razlog za stvaranje.
Godine 1990. ono što će uskoro postati svjetski poznata alternativna scena još je bilo relativno mala zajednica bendova i glazbenika u Seattleu. Mainstream rockom dominirali su Guns N' Roses i hair metal, ali na sjeverozapadu SAD-a već se godinama razvijala drukčija glazbena kultura. Soundgarden je počeo privlačiti pozornost šire publike, Nirvana je nakon albuma "Bleach" izazvala dovoljno interesa da je privuče velika diskografska kuća, dok je Sub Pop promovirao Seattle kao novo središte alternativnog rocka.
U toj su sredini djelovali Stone Gossard i Jeff Ament. Njih dvojica svirali su u Green Riveru, jednom od važnih ranih sastava seattleske scene. Nakon raspada benda pridružili su se pjevaču Andrewu Woodu i osnovali Mother Love Bone. Wood se borio s ovisnošću i, unatoč pokušajima prijatelja i kolega da mu pomognu, 19. ožujka 1990. umro je od slučajnog predoziranja heroinom. Tragedija se dogodila samo nekoliko tjedana prije planiranog izlaska prvog albuma Mother Love Bonea, "Apple". Gossard i Ament nisu željeli nastaviti Mother Love Bone bez Wooda, ali nisu znali ni što bi trebali učiniti dalje.
Novi početak u potkrovlju
Put prema Pearl Jamu otvorio je gitarist Mike McCready. Nakon što ga je Gossard vidio kako svira s lokalnim sastavom Love Chile, pozvao ga je da skupa sviraju. McCready je predložio da im se pridruži i Ament. Trojica glazbenika počela su se okupljati u potkrovlju Gossardovih roditelja i bez velikih očekivanja stvarati instrumentalne skladbe.
Upravo su iz tih neformalnih druženja nastali temelji budućeg albuma "Ten". Kada su shvatili da materijal ima potencijala, uz pomoć bubnjara Matta Camerona snimili su nekoliko instrumentalnih pjesama. Gossard je pet skladbi stavio na kasetu koju je nazvao "Stone Gossard Demos ’91". Trebao im je još samo pjevač koji bi tim instrumentalima dao glas. Taj su glas pronašli nekoliko stotina kilometara južnije, u San Diegu.
Dolazak Eddieja Veddera
Eddie Vedder tada je radio noćnu smjenu u Chevronovu postrojenju. Do Gossardove snimke došao je zahvaljujući Jacku Ironsu, bivšem bubnjaru Red Hot Chili Peppersa. Kada je poslušao instrumental "Dollar Short", glazba mu se odmah svidjela. Sljedećeg jutra otišao je surfati. Neispavan i emocionalno iscrpljen, u glavi je nastavio razvijati priču koju mu je glazba sugerirala. Nakon povratka kući napisao je tekstove za tri instrumentalne skladbe. Od njih su nastale "Alive", "Once" i "Footsteps". Vedder ih je zamislio kao povezanu priču, poslije poznatu kao trilogija "Mamasan".
Vedder je u listopadu 1990. stigao u Seattle. Već je napisao i tekst za instrumental "E' Ballad", pjesmu o slomljenom srcu koja će postati "Black". S Gossardom, Amentom, McCreadyjem i bubnjarom Daveom Krusenom gotovo je odmah otišao na probu. Kemija među glazbenicima bila je iznimna. U samo tjedan dana nastalo je ili je dovršeno jedanaest pjesama, među kojima rane verzije skladbi "Oceans", "Even Flow" i "Release".
Posebno mjesto zauzimala je "Release". Bila je to Vedderova poruka ocu kojeg nikada nije imao priliku upoznati, a nastala je spontanim zajedničkim sviranjem cijelog benda. Upravo je zato postala jedina pjesma na albumu "Ten" čije je autorstvo pripisano svim članovima sastava.
Od Mookie Blaylocka do Pearl Jama
Bend se u početku nazivao Mookie Blaylock, prema tadašnjem NBA košarkašu. Početkom 1991. bend je u London Bridge Studios snimio profesionalniji demo, a zatim je 27. ožujka započelo snimanje albuma za Epic Records. Glavnina materijala već je bila napisana, pa je proces tekao brzo i završio 26. travnja. Namjera je bila sačuvati spontanost pjesama dok su još bile nove i dok ih bend još nije stigao pretjerano analizirati.
Do izlaska albuma bend je promijenio ime u Pearl Jam. Kao podsjetnik na prvotni naziv Mookie Blaylock, album su nazvali Ten, prema broju na Blaylockovu dresu. Objavljen je 27. kolovoza 1991. godine. Publika je album otkrivala postupno, a pjesma "Alive" privlačila je većinu nove publike. Njezin refren publika je protumačila kao snažnu potvrdu života. Na koncertima je izazivala intenzivne reakcije, a neki su obožavatelji čak tetovirali prepoznatljivog čovječuljka kojeg je Jeff Ament nacrtao za omot singla.
Album koji je nastao kao osobno suočavanje s gubitkom i boli postupno je postao zajedničko vlasništvo milijuna slušatelja. Pearl Jam nije namjeravao stvoriti manifest generacije X niti ponuditi univerzalni lijek protiv otuđenosti. Članovi benda pokušavali su obraditi vlastite traume: Gossard i Ament smrt prijatelja Andrewa Wooda, a Vedder složen odnos prema ocu kojeg nikada nije upoznao.