Urednica, novinarka i voditeljica na HRT-u Tončica Čeljuska (53) rado je viđeno lice na malim ekranima. Nedavno je došla u fokus javnosti kad je u svojoj emisiji 'U svom filmu' pokazala liniju na kojoj bi joj pozavidjele i upola mlađe kolegice. Majka je dvoje djece, dugo godina se bavi ovim poslom, a i dalje uspije zaintrigirati gledatelje zanimljivim gostima i intervjuima.
POGLEDAJTE VIDEO: Barbara Kolar odgovorila na 24 pitanja!
Na HRT-u ste više od dva desetljeća. Što je najvažnije u novinarstvu, što vas tjera naprijed?
Da, puno je to vremena, bilo je tu i dobrih i loših dana, no kada sve zbrojim, ipak sam sve te godine imala sreću raditi ono što volim i da svaki dan iznova budem kreativna. Ovo je posao koji je uvijek zanimljiv jer nijedan dan nije isti. Nove priče, novi ljudi, svaki dan se srećeš s praznim papirom koji treba ispisati. Istovremeno iskustvo koje imaš poboljšava tvoju procjenu, brusiš vlastite vrijednosti. Ne mogu zamisliti kako bih drukčije srela toliko zanimljivih, izvrsnih ljudi, svjedočila takvim obratima koje kao novinar gledaš često iz prvog reda, upoznala svoju zemlju i njezine ljude. Kroz novinarstvo se puno uči, neprestano si u prilici biti na izvoru informacija. Tu je i odgovornost jer imaš priliku i obvezu pokazati ljudima ono što vrijedi, ali i upozoriti što ne valja. Radoznala sam osoba koja cijeli život postavljam pitanja i sebi i drugima, tako da vjerojatno u meni ima nešto što me tjeralo baš novinarstvu.
U posljednje vrijeme na malim ekranima neka iskusna lica zamijenjena su mladim snagama. Bojite li se da će se to i vama dogoditi?
To će se sigurno jedanput dogoditi. Kao u svakom poslu, čovjek se i umori, izgubi inspiraciju. Svježinu. Naravno da mladi i ambiciozni imaju pravo dobiti šansu. No i iskustvo je nešto što se ne može ničim kompenzirati. Međutim, nije nužno ekran jedino mjesto na kojem ga možemo pokazati. Uostalom, od prvog dana kad sam došla prije dvadeset i kusur godina lice sam s ekrana, a i sama sam u jednom trenutku karijere odlučila biti iza kamera, dok sam bila urednica 4. programa. I ne vidim ništa u tome dramatično. Na ekranu nema prevare, moraš dati sve najbolje od sebe, u svakom pogledu i ako nisi u najboljem izdanju - kao da nisi uopće. Nije to baš uvijek lako postići. Kreativnost i inovacija je ono što televiziju tjeraju naprijed, mislim da nije ključni kriterij niti mladost niti starost. Mislim da godine ne smiju biti razlog ako još imamo strasti i ideja za ovaj posao, no ne mogu očekivati da me netko drži na ekranu samo zbgo 'minulog rada'. Ovo je posao u kojem se svaki dan treba dokazivati i uvijek se truditi biti bolji nego jučer. Program ode u eter, traga nema, sutra je nova emisija. Ako je ne napraviš dobro, ne možeš se pozvati na prethodnih deset. To je tako.
Emisiju ‘U svom filmu’ vodite od 2017. godine. Kako se pripremate?
Da, emisija ide od 2017. Ovo je četvrta sezona. Svaki gost je priča za sebe. Proučim temeljito biografiju, imamo danas internet, ali i našu odličnu televizijsku dokumentaciju i arhivu. Svakako iščitam sve što se može dobiti o gostu, razgovaram s ljudima koji ga poznaju, a u konačnici, ako sam u prilici, popijem kavu i s gostom prije emisije.
Tko vas je od poznatih lica najviše oduševio, koga ste rješavali treme?
Uh, teško pitanje… Bilo je doista sjajnih ljudi, ali prvi na mojoj top listi su tri talijanska tenora Il Volo, mladići koji su osvojili svijet, 25-godišnjaci koji pjevaju pop i operu i u svijetu su doista velike zvijezde. Toliko poniznosti, pristojnosti, zrelosti i talenta na jednome mjestu rijetko se sreće. Ti mladići su već ostvarili turneju s velikom Barbrom Streisand, pjevali s Placidom Domingom, Ramazzottijem, Bocellijem, a pritom su ostali jednostavni.
Od ovdašnjih zvijezda me najviše dojmio Zdravko Čolić, idol i moj i moje mame, a sada i moje kćeri. Čovjek za kojim generacije uzdišu nije ni najmanje umišljen, nego naprotiv, primjer je jednostavnosti i ima izuzetan osjećaj za druge. Divna osoba. Dokaz kako godine ne znače baš ništa ako imaš strast u poslu koji radiš. Također je sjajan dojam ostavio Tomislav Mihaljević, CEO Cleveland Clinic, vrhunski kardiokirurg, Zagrepčanin koji upravlja najvećim zdravstvenim sustavom u SAD-u. Nezamislivo je u hrvatskim pojmovima koliko je to odgovornosti i što taj čovjek radi. Fantastična karijera koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
Baš da je netko imao veliku tremu se ne sjećam jer redom u emisiji gostuju ljudi koji su na vrhu u svojim profesijama i samopouzdanje im je sigurno jača strana.
Postoji li netko koga biste htjeli ugostiti u emisiji, a još niste?
Svakako da postoji. Prvi na ljestvici je Ante Gotovina. To je filmska priča, ne znam postoji li netko iz ovoga našeg podneblja koji ima takvu karizmu i takvu sudbinu. Koji je doživio takve trenutke slave i trenutke patnje. Bila bih presretna da ga intervjuiram.
Da imate mogućnost intervjuirati tri strane zvijezde, koje bi to bile?
Svakako George Clooney, Bill Gates, Novak Đoković. Baš sam predvidljiva...
Prepoznaju li vas ljudi na ulici, što vas najčešće pitaju?
Prepoznaju, da, ali nisu naši ljudi pretjerano otvoreni. Više me odmjeravaju, zagledaju, pa vidim i da su me prepoznali. Navikla sam i to mi je jasno. Vide te ljudi na televiziji pa onda uživo i uspoređuju. Kada se nađem u nekom novom društvu, onda me pitaju o poslu, nekim ljudima koje sam intervjuirala i tako. No ništa pretjerano.
Pamtite li neke anegdote s početaka karijere, neke trenutke zbog kojih se uvijek nasmiješite?
Toliko je toga bilo, ali iskreno nisam osoba koja pamti previše. Dobro zaboravljam i mislim da je to blagoslov. Tko bi sve to pohranjivao i opterećivao se. Kao da imam neki urođeni gumb u mozgu za 'delete'. Volim biti sada i ovdje. Ne volim biti u prošlosti i od toga raditi mitove. Uvijek sam fokusirana na trenutačne situacije i zadatke.
Imate dvije kćeri, a odnedavno ste postali i baka? Kakav je osjećaj?
Što se tiče mene, ista sam osoba, a razlika je što sam bogatija za predivan osjećaj prema unučici. Najsličniji je osjećaju zaljubljenosti, jednostavno ste oduševljeni kad vidite to malo stvorenje. Fantastičan je osjećaj vidjeti to malo biće koje je dio tebe, a istodobno je sasvim posebno i svoje. Obogatila mi je život i jako sam zahvalna na tome.
Žive li kćeri blizu vas, nedostaju li vam?
Starija kći živi u Švicarskoj, mlađa je u Zagrebu. Naravno da mi nedostaju, no ipak u doba videopoziva je lakše jer ipak možemo svaki dan komunicirati i biti zajedno barem virtualno. Ovih dana je problem putovanje zbog pandemije pa se rjeđe viđamo, no u normalnim uvjetima to je tek sat i pol leta od Zagreba, nije toliko nedostižno.
Aktivni ste na društvenim mrežama, imate savršenu liniju i sigurno ima onih kojima ste uzor. Imate li možda neki recept po pitanju vježbanja i/ili prehrane?
Da, aktivna sam, to vidim i kao dio posla i na neki način obvezu prema onima koji me prate i gledaju moju emisiju. Ljudi imaju potrebu znati nešto više, postoji mogućnost komunikacije s gledateljima i mislim da je to sastavni dio našeg posla - komunikacija s gledateljima preko društvenih mreža. Što se tiče linije, to je svakoj ženi vječna tema. A još si pod većim povećalom kad si javna osoba. I ja se, kao i većina žena, cijeli život natežem s pet kilograma manje ili više, to je međusobno natjecanje tko će pobijediti, moja volja ili pet kilograma. Nekad sam ja u prednosti, nekad ‘oni’, no imamo prilično dobar suživot, nema velikih oscilacija. Naravno, uvijek nastojim paziti što jedem, ali se ne želim svega ni odreći. Zato ipak idem redovito na pilates i brze šetnje po nasipu pa ponekad mogu i pojesti desert. Ali samo ponekad.
Slovite za modno osviještenu ženu, ima li nešto što se nikad neće naći u vašoj garderobi, a koji je komad odjeće koji bi sve žene trebale imati?
U mojoj garderobi sasvim sigurno nećete naći poderane traperice ili vruće hlačice. Smatram da je to odjeća za vrlo mlade djevojke i ne mislim da je neka senzacija žena u pedesetim koja se fura da izgleda kao svoja kći. Ne vidim zašto bi tako izgledala. Koga treba zavarati da imam trideset ako realno imam pedeset, kao da izdajem sebe. Sve u svoje vrijeme. Postoji toliko lijepih stvari koje mi daleko bolje stoje i više mi odgovaraju kao, primjerice, mala crna haljina. Imam ih nekoliko i to je uvijek savršeno rješenje. To svaka žena treba imati.
Kakvo je vaše mišljenje o koroni?
Uh, koja pošast. Činjenica je da imamo proglašenu pandemiju i očito je za neke fatalna. Držim se mjera fizičke distance i nosim masku. Nekad se, međutim, pitam je li ta cijena koju cijeli svijet plaća u vidu milijardi izgubljenih poslova i radnim mjesta doista ekvivalent pogibelji koja nam prijeti. Ne znam, vrijeme će pokazati! Ako ne stradamo od korone, posljedice ovih strahova i egzistencijalne pogibelji bit će jednako teške. Navijam da se pojavi cjepivo ili lijek, pa taman bilo s placebo efektom, da konačno odahnemo malo.
Mislite li da ova svakodnevna izvješća stožera o brojkama novozaraženih utječu na psihu ljudi? Jeste li vi zbog toga depresivni ili ne date da vam išta uništi pozitivu koja pršti iz vas?
Ne mogu reći da sam zbog toga depresivna, nije me lako uvući u negativu. Uzdam se u zdrav razum i imunitet, a i pazim gdje se krećem. Ne vidim puno smisla u objavljivanju brojki zaraženih svaki dan, radije bih to svela na tjednu razinu. Da ljudi malo predahnu. Istodobno, puno je pitanja i potpitanja o fenomenu korone koja su bez odgovora i mislim da će ovo što se sada događa ostati još dugo bez konačnih objašnjenja. Ipak, uvažavam da ima i onih koji se doista silno boje, to je stvarna bolest u kojoj su mnogi izgubili život i smatram da je u ovom trenutku minimum pristojnosti i odgovornosti poštivati mjere stožera. Zbog sebe i drugih, onih koji su u strahu ili su rizični.
U emisiji 'U svom filmu' ugostili ste bivšu premijerku Jadranku Kosor i tada je u fokus došao vaš dekolte. Kako ste se osjećali kad ste pročitali sve one komplimente i poneke kritike na račun vašeg izgleda u emisiji? Što vam je najviše zasmetalo?
Nisam ni u snu očekivala da ću dobiti takav publicitet zbog nekoliko centimetara otkrivenog dekoltea. Dokaz da ženski atributi i crna kronika još dugo neće biti skinuti s trona načitanijih vijesti. To je pitanje ljudske psihologije, ali i povijesti tretiranja žene u medijima kao objekta i to je tako. Žena je uvijek mjerkana, promatrana, njezine godine i izgled se vrednuju kao na tržnici, bez milosti, dok dečki pune svoje trbuhe, debljaju se, gube kosu, sijede ipri tom ih krase epitetima 'šarmantan'. Kad je žena u sličnim gabaritima, onda vrišti naslov 'Pogledajte njezin celulit'. Kao da je žena kriva jer ima ženske hormone, pa time i celulit. Sve je to vrsta torture na koju smo i mi žene pristale, pa tko nam je kriv. No moja briga o mom izgledu mora biti moj izbor, a ne razlog da me se glorificira ili diskvalificira. To je također pravo na izbor. Nosim se s tim, no vidim mlade djevojke koje su još dodatno nesigurne jer im se od najranije dobi poručuje preko fotošopiranih slika da nikad nisu dovoljno mršave ni dovoljno lijepe.
Završili ste za trenera socijalnih vještina. Je li vam to pomoglo u doba korone? Pitaju li prijatelji za savjet?
Cijeli život učim i završila sam nekoliko različitih usavršavanja kroz različite jednogodišnje studije. Učenje vještine slušanja, asertivne komunikacije, kako se predstaviti i zauzeti za sebe, kako postaviti ciljeve i raditi na njihovu ostvarenju, u cjelini poboljšavanje i uspostava boljih i kvalitetnijih odnosa sa samim sobom i s drugima. Iznenadili biste se koliko ljudi teško vladaju osnovnim socijalnim vještinama, ne znaju otvoreno i konstruktivno razgovarati bez sukoba. Naravno da mi to pomaže, a prijatelji znaju pitati za mišljenje.
Biste li se time bavili da niste na televiziji?
Vjerojatno bi to mogla biti jedna od alternativnih karijera, zašto ne. Iako to nije nimalo bezazleno i doista je odgovorno raditi s ljudima na unapređenju njihovih životnih i komunikacijskih vještina. Puno toga je na stolu i klijenti koji misle da se može preko noći postati komunikativan i samopouzdan - teško se varaju. Nema brzih rješenja, rad na sebi zahtijeva strpljenje i vrijeme.
Kakvo je vaše mišljenje o estetskim operacijama, jeste li njihova zagovornica ili protivnica?
Nemam ništa protiv, tko voli, nek’ izvoli, svatko je svog tijela gospodar. No iz perspektive onog o čemu smo govorili, to je obično posljedica tog pritiska i nesigurnosti koje žene, pa i muškarci, osjećaju sa svojim godinama i u svom tijelu. To je velika tema, no jednako tako i ljudsko pravo da svatko u potrazi za srećom učini ono što misli da je potrebno. Pa i operira nos ako treba. Ili grudi.
Čime vas muškarac može osvojiti?
Ljudi se sretnu i prepoznaju. Uvijek je to neka kemija, neko podudaranje. Volim kad je dobar u svom poslu, kad vjeruje u neku višu svrhu onog što radi. Ne treba me osvajati, ako kliknemo, sve je lako.
Kakvi ste kad se zaljubite?
Kakvi smo svi kada se zaljubimo? Preuveličavamo i vidimo kroz ružičaste naočale. Sklona sam dodavati vrline koje ne postoje i vidim samo lijepo. Psihologija kaže da je to stanje svojevrsne očaranosti objektom naše žudnje jer je tako evolucijski osmišljeno radi produženja vrste. Kad očaranost prođe, tek tada su ozbiljne teme na stolu…