Nema tog trenera koji Anthonyja Šerića nije htio imati u momčadi, ali isto tako nema ni trenera koji je istog tog Šerića onda gurnuo na klupu. Godinama je, ponajprije u reprezentaciji, bio TNT igrač (trenira - ne igra - trenira), godinama je bio poslušan i čekao svoju priliku. Prolazila su svjetska prvenstva, europska, on je uvijek bio tu negdje, ali nikad nije igrao. Za njim se nikad nisu vukli repovi, uvijek je šutio, poštivao svaku trenersku odluku i u konačnici bez pogovora sjeo na klupu. Što je u tim trencima prolazio, malo tko zna, ali Šerić je napokon progovrio o sudbini koja ga prati cijelu karijeru, pa tako i u Hajduku za koji je nedavno potpisao.
- Pogodilo me sjedenje na klupi. Očekujem da ću igrati protiv Intera, sportski je nadati se i vjerovati da sam zaslužio mjesto u startnoj postavi - rekao je bivši nogometaš Verone, Brescie, Parme, Lazija, Panathinaikosa i Bešiktaša.
Karijeru je prije 13 godina započeo u Hajduku i sad se ponovno vratio.
- Došao sam ovdje osvojiti naslov prvaka Hrvatske. Samo mi još to nedostaje.
Nekoć jedan od najvećih hrvatskih talenata danas ima već 30 godina, nešto je u karijeri i zaradio i sad je igranje vjerojatno jedina stvar koja bi ga zadovoljila.
Hoće li priliku dočekati, vidjet ćemo već danas u Zaprešiću, a završi li opet na klupi, podnijet će to kao i sve ove godine - mirno i bez riječi primjedbe. Jer ako su ga zaobilazili isti oni koji su mu tepali da je čudo od igrača, nije čudno da na klupi završi i sada kad je daleko od igračkog zenita. Ali klupa sad boli više nego ikad...