Hrvatska je dobila tešku skupinu, no skupina je to koju, po mišljenju Stipe Pletikose, generacija Modrića, Rakitića, Perišića i društva može proći. Na papiru najatraktivniji i najteži protivnik je Argentina. No samo na papiru.
- Argentine se ne pribojavam. Gledao sam ih u zadnjih par godina više puta i, ako se nešto revolucionarno ne promijeni u njihovoj igri, mi im možemo parirati i pobijediti ih. Istina, oni poimence izgledaju zastrašujući, ali kao momčad uopće tako ne izgledaju. Pred njima je još jako kratko razdoblje u kojemu moraju pokušati od vrhunskih individualaca stvoriti momčad, a hoće li uspjeti, to je veliko pitanje. Opet, kad imaš izvanzemaljca poput Messija, koji je kadar proći pet igrača i sam zabiti gol, onda je sve moguće, pogotovo u turnirskom sustavu natjecanja. Ali ponavljam, njih se previše ne bismo trebali pribojavati.
Ako u cijelom ždrijebu nešto dobro, onda je to da natjecanje otvaramo protiv Nigerije, koja bi po svemu trebala biti najlakši protivnik.
- Uvijek je lijepo natjecanje otvoriti s tri boda. Kad god smo dobro startali, to bi nam podiglo samopouzdanje, i uvijek bi bilo lakše igrati u nastavku natjecanja. Nije to ona Nigerija s kraja 1990-ih, osim Obi Mikela, Iwobija iz Arsenala, te Muse i Iheanacha iz Leicestera nemaju previše poznatih igrača.
Najmanja nepoznanica trebali bi biti stari znanci s Islanda, s kojima se igra zadnja utakmica.
- Treća je uvijek najteža jer je momčad fizički i psihički iscrpljena. Nisu to kvalifikacije, nego turnirski način, treća utakmica dolazi nakon 11-12 dana, pogotovo ako nisi dobro prošao ranije pa se moraš vaditi... Koliko je ta utakmica teška i zahtjevna najbolji su primjer dva ogleda protiv Grčke. U drugoj utakmici smo emocionalno i fizički pali, ali je Dalić postavio dobru taktiku, čekali smo i nismo jurcali za protivnikom, nismo se bespotrebno umarali.
Pletikosu jako brinu udaljenosti. Između Kalinjingrada, Nižnjeg Novgoroda i Rostova je po više od tisuću kilometara udaljenosti i treba jako paziti pri izboru kampa.
- Dugo sam igrao u Rusiji i znam koliko je to daleko. To je po dva sata leta, ali na to treba dodati i po dva sata u odlasku i dolasku do zračne luke, tako da treba jako paziti pri izboru kampa. Ako nisu svi kampovi zauzeti, idealno bi bilo negdje oko Moskve naći kamp. Ali to zavisi i od navika igrača. Recimo, ja sam se nakon gostujuće utakmice uvijek volio vraćati kući, a ne ostati spavati jer ionako ne bih mogao zaspati jer bih dugo vrtio film utakmice unatrag. Neki drugi igrači imaju i drugačije navike i izbornik bi se morao konzultirati s njima. Možda je opcija pripreme blizu Kalinjingrada pa se potom nakon prve utakmice preseliti bliže Moskvi ili Rostovu... Ne znam kakva su pravila, što će reći organizatori koji brinu i o sigurnosti... U svakom slučaju, ovo će biti jednako važno pitanje kao i priprema momčadi i treba ga što prije riješiti jer je kampova malo i brzo će biti rezervirani.
Skupina je teška, ali Stipe vjeruje da je i prolazna.
- Grupna faza na europskim prvenstvima je teža od one na svjetskim jer je kvaliteta koncentrirana. Jako je bitno da prođemo skupinu, te da izbornik postavi jasan cilj i uvjeri igrače da je dostižan. Sjećam se 2012. u Poljskoj i Ukrajini kada je Slaven Bilić nas igrače jako dobro uvjerio da smo mi ti, da možemo otići do kraja, i u to smo vjerovali. To je jako bitno. Ne bih želio dijeliti lekcije, siguran sam da će Dalić napraviti najbolje što zna.
Favorit za osvajanje SP, po Pletikosi, je Njemačka.
- Na SP su velike reprezentacije uvijek favoriti. Brazil je uvijek Brazil, sreća što nema Talijana, što Španjolci imaju smjenu generacija, što Argentina nije uvjerljiva... Nijemci su favoriti, potvrdili su to i na Kupu konfederacija, iako imaju dosta novih igrača, njihov sustav je ostao isti. Nemaju previše ekstra kvalitetnih igrača koji odskaču, ali su individualno i kao momčad na vrhunskoj razini. Oni taktički i fizički izgledaju fenomenalno. Tu je i Portugal koji je osvojio Euro, no teško je spojiti dva velika natjecanja... Odlučit će i tko će doći kompletan i zdrav u Rusiju. Fifa i Uefa bi morali skratiti razmak između kraja nacionalnih prvenstava i velikih natjecanja jer se gubi tonus, igrači ispadaju iz ritma... Bilo bi idealno da se igra 15 dana iza finala Lige prvaka jer se stigneš odmoriti, osvježiti i s par pripremnih utakmica ostati u natjecateljskoj formi. A vremena za odmor ima dovoljno i nakon prvenstva...