Napustio je Maksimir s 21 godinom i otišao u Leicester za 14,5 milijuna eura, bio velika nada hrvatskog nogometa, ali stvari nisu išle očekivanim tijekom. Ozljeda gležnja pa kuka i nikako nije uspio uhvatiti pravu formu na posudbama u Celticu, Bristolu, Cardiffu, Leuvenu. Novi početak Filip Benković (26) našao je u Udineseu, igrao i za Eintracht Braunschweig, a ovo ljeto nije odbio poziv Nenada Bjelice u Trabzonsporu.
- U jednom trenutku kada sam konačno napustio Leicester nakon četiri posudbe i svega što mi se događalo, Udinese se činio kao dobar izbor. No onda sam odlučio da samo želim kontinuitet. Nazvao sam neke ljude i rekao im: "Nađite mi bilo što i bilo gdje. Samo želim igrati". Nisam imao apsolutno nikakav problem s time. Tko god je igrao u drugoj Bundesligi, zna kakva je kvaliteta nogometa tamo, kakvi su stadioni, posjećenost. Uostalom, zaista me u tom trenutku nije zanimalo ništa osim da igram - rekao je Benković za Germanijak.
Ovo ljeto po povratku u Udinese tražio je novu sredinu, a javio se i Dinamo.
- Imali smo neki kontakt. Malo su se raspitivali. Sve je ostalo na tome. Moja želja nije bila upitna, ali nekako se to otegnulo. Valjda nije sazrelo vrijeme, nije bila situacija. I onda me zvao Nenad Bjelica da dođem u Trabzonspor. Bio je puno konkretniji. Znao sam sve o njemu kroz priču bivših suigrača u Dinamu. Nisam čuo jedan negativni komentar. Uostalom, pratio sam svaku utakmicu Dinama u njegovu mandatu i imao sam u glavi sliku što me čeka u Turskoj. S vremenskim odmakom, mogu reći da nisam pogriješio. Uživam u svakom treningu, svakoj utakmici. Ponovno se osjećam kao nogometaš - rekao je Benković.
A nije bilo lako. Prisjetio se kako je karijera u jednom trenutku krenula nizbrdo kad se s Brendanom Rodgersom vratio iz Celtica u Leicester, a stigao poziv tadašnjeg izbornika Hrvatske U-21 Nenada Gračana.
- Ma repka se ne odbija. Imao sam druge planove, ali kada je izbornik rekao da me treba, sjeo sam u avion i došao na okupljanje. Da, s vremenskim odmakom možda sam ga trebao zamoliti da me pusti da se spremim, ali, ponavljam, reprezentacija se ne odbija...
I dalje je ostao vezan uz Dinamo. Kaže, volio bi još jednom istrčati u Maksimiru protiv Hajduka, ali ne želi ništa dugoročno planirati. Dotad će možda još koji put biti na stadionu kao navijač.
- Nikad nisam krio da ja pripadam tom Sjeveru Maksimira. Kao klinac na Ravnicama sam slušao huk stadiona i navijanje. Uostalom, kada sam bio u Udinama i imao slobodno dok je igrao Dinamo, sjeo sam u auto, došao u Zagreb i otišao na Sjever navijati. Doduše, jednom sam bio i na Zapadu, ali nije mi to bilo to. Nekako se ugodnije osjećam na Sjeveru...