Posao sportskog novinara ima stotinu mana i barem stotinu i jednu prednost, a jedna od najvećih prednosti je mogućnost praćenja velikih natjecanja i razgovora s najvećim svjetskim zvijezdama. Pratiti uživo svjetska i europska prvenstva u najpopularnijim sportovima je strašno zahtjevan posao, pogotovo ako se odvijaju na drugom kraju svijeta i u drugim vremenskim zonama, ali je privilegij biti na njima i razgovarati s planetarnim zvijezdama.
Istina, u zadnje je vrijeme sve teže, prilika za upoznavanje velikana je sve manje, a sve zavisi i o sportu, i o natjecanju.... Na svjetskim i europskim prvenstvima u nogometu već odavno je nemoguća misija porazgovarati s nekim van press konferencija ili u mix zoni nakon utakmice, na košarkaškim i rukometnim prvenstvima to je već puno lakše, a kod vaterpolista se možete svratiti čak i do hotela u kojem su odsjeli...
No ima jedna liga koja jako dobro zna što joj donosi medijska pozornost i novinari, liga koja otvara mogućnosti koje u drugim sportovima i ligama možete samo sanjati. Zamislite da se deset minuta nakon završetka utakmice spustite u svlačionicu, sjednete do Ronalda ili Messija i popričate s njima o utakmici. Naravno da je to nemoguća misija, ali kad je u pitanju NBA liga to ne da je moguće, nego je pravilo. Novinari doslovno nakon utakmice mogu u svlačionicu, pogotovo nakon All Star utakmica, mogu obaviti razgovore i saznati sve što ih zanima. Naravno, fotografiranje je zabranjeno, ali i tu postoje iznimke ako je igrač dobro raspoložen ili ga privatno poznajete...
NBA je općenito otvorena prema medijima, imali smo priliku na jednom od NBA Europe turnira porazgovarati i s komesarom Davidom Sternom i brojnim legendama koje su tada uvrštene u top 50 najvećih igrača u povijesti, a i nekim novima. Bili smo na zadnjem Jordanovom, i na prvom na kojem su se pojavile nove zvijezde koje su preuzele ligu, LeBron James, Carmello Anthony i Dwyane Wade. Uoči svake All Star utakmice organiziraju i susreti s igračima koji dolaze opušteni, voljni razgovarati, pozirati za fotografiranje, čak i s novinama u rukama. Tako je Shaquille O'Neal u broju 24sata koji smo mu dali prepoznao Mirka Filipovića:
- Čekajte malo, ovo je Cro Cop, nedavno sam gledao njegovu borbu u UFC-u. Otkud je on, iz vaše zemlje? Vraški je dobar borac, ali mene ne bi mogao srediti.
POGLEDAJTE VIDEO: 24 pitanja sa Shaqom
Shaqu se Mirko još više svidio kad smo mu rekli da je bivši specijalac. Shaqov životni san je naime jednoga dana postati policajac. Prošao je i obuku, dobio i dozvolu za rad i status pričuvnog policajca.
- Zaista je policajac? Sad mi se još više sviđa. Primijetio sam da se jako dobro kreće i da zna kako završiti borbu, ima taj instinkt ubojice. Polako gradi borbu, malo po malo ruši obranu protivnika i kad osjeti da je ovaj uzdrman, brzo napada i završava borbu. Ako budem u prilici, sigurno ću doći pogledati njegovu borbu - rekao je Shaq, koji je tada bio uvjeren u Mirkovu svijetlu budućnost u UFC-u.
Ne samo da ima budućnost, nego može biti i prvak ako se nastavi boriti kao i do sada. Ako bude agresivan i ¨ubojica¨ kao do sada, teško da će mu bilo tko stati na put. Naravno, osim mene.
I nije Shaq jedini, jedna od onih koji su imali posebnu naklonost prema hrvatskim novinarima bio je Dirk Nowitzki, koji je na užas američkih kolega često znao pričati o rukometu, recimo u Las Vegasu 2007. godine:
- Whats'up Croatia, što je novoga u rukometu - često je znao dobaciti.
Rukomet je sport koji ga zanima gotovo jednako kao i košarka. Za rukomet je vezan od djetinjstva. Trenirao ga je i sam, otac mu je bio rukometni trener a i njegov dobar prijatelj Stefan Kretzchmar bio je poznati rukometaš. Tako je jedne godine podsjetio da su zlato osvojili njegovi sunarodnjaci.
- Čuo sam da je bilo fantastično, žao mi je što nisam imao priliku gledati utakmice. Rukomet u Americi jednostavno nikoga ne zanima - kazao je jedan od najboljih Europljana u povijesti NBA lige.
O prednostima domaćeg terena i neočekivano lošem rezultatu Hrvatske na Europskom prvenstvu nije znao puno, niti je čuo da je Ivano Balić proglašen najboljim igračem prvenstva.
- Žao mi je, nisam čuo, gdje on sada igra... raspitivao se Dirk, a kad smo mu otkrili kako je Balić sportsku karijeru započeo kao košarkaš, kako obožava NBA ligu te kako inspiraciju za razigravanje suigrača pronalazi u košarci - rekao je kako će se obavezno raspitati o njemu kod prijatelja iz Njemačke.
Nije odbio ni molbu za ekskluzivnu fotografiju s 24sata, no kad je okrenuo naslovnicu prema objektivu, pogled mu je pao na obnaženu djevojku na zadnjoj stranici. Igrom slučaja bila je to medicinska sestra Bojana i to iz Ulma, iz Dirkove Njemačke.
- Radije bih se fotografirao s njom nego s gospodinom na naslovnici. Ne samo zato jer je iz Njemačke - dobacio je Dirk, dok su mu listovi gotovo ispadali iz ruke.
Pričali smo i s Kobeom Bryantom o njegovim rekordima i hoće li pokušati oboriti Chamberlainovih 100, Barkleyevim i Magicovim uspomenama na Barcelonu 1992., na Dražena i Kukoča... Humanitarni program NBA Care u New Orleansu je pomogao zajednici nakon katastrofalnih poplava, a u jednoj od humanitarnih akcija, bojanju zidova lokalne osnovne škole Laurel, uz volontere, učenike i akreditirane novinare, sudjelovali su i legende NBA lige Julius Dr. J Erving i Dominique Wilkens te Allen Iverson, Carmello Anthony, Carlos Boozer... I dok se većina zvijezda odmarala ili pričala s učenicima, Dr. "J" se prihvatio kista i valjka i s novinarima odradio svoj dio posla, sredili smo jedan zid i popričali o najboljim Hrvatima u NBA ligi.
Bilo je dosta i anegdota, recimo, Srbin Predrag Stojaković je dok je igrao za Hornetse imao lakši sudar s bivšim policajcem iz Sarajeva Miralemom Hasetom koji je vozač taksija u New Orleansu. I vjerojatno nikad ne bi ni saznali jedan za drugoga da Stojaković svojim BMW-om nije udario baš u Miralemov taksi.
- Ništa strašno, malo mi je ogulio boju s branika - ispričao nam je Miralem dok je nekolicinu ¨zemljaka¨ častio kavom, a nama je otkrio:
- Kad je Stojaković shvatio da smo ¨zemljaci¨ predložio je da ne zovemo policiju i da to riješimo na licu mjesta – priznao je Miralem, koji se rastao sa Stojakovićem bogatiji za 500 dolara. A šteta na taksiju je bila minimalna...
Pojaviti se na NBA All Star utakmici stvar je prestiža za velike zvijezde iz svijeta glazbe i filma, koje se natječu za najbolja mjesta uz parket. Što veća zvijezda, bolja mjesta, ali ako ste u vezi s igračem koji nastupa, kao što je to bila Eva Longoria s Tonyjem Parkerom, onda to nije problem. "Očajna kućanica" bila je na meti brojnih fotoreportera, a nije odbila ni našu zamolbu da se fotografira s 24sata. Prije toga je za svaki slučaj prelistala sadržaj i pronašla tekst o kultnoj seriji u kojoj je glumila jednu od glavnih uloga. No više od toga nije išlo...
- Tu sam zbog Tonyja, a o "Kućanicama" ćemo nekom drugom prilikom. Snimaju se nove epizode, ali nema smisla otkrivati sadržaj - kazala nam je Longoria, koja je za tu prigodu na sebi imala jeans ukrašen kristalima raspoređenim u slovima imena njenog tadašnjeg izabranika.
Naravno, nisu sam velike NBA zvijezde bile na meti 24sata, imali smo priliku susresti i druge zvijezde, primjerice na otvaranju Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj bila je i Claudia Schiffer, a na tom i kasnijim natjecanjima imali smo prigodu porazgovarati i s poznatim nogometnim igračima i trenerima poput Guardiole, Carlosa, Adriana, Maldinija, Gattusa, Zidanea, Inieste... sudjelovati na pressicama ili mix zonama na kojima su govorili Ronaldo, Messi, slušati Maradonu koji je sjedio red poviše nas i glasno komentirao utakmice Argentine... Najveći i najljepši stadioni, utakmice Liverpoola, Chelsea, Uniteda, Arsenala, Intera, Milana i Napolija, Bayerna i Borussije, Lyona i Marseillesa, Barcelone, Reala, Atletica...
O domaćim zvijezdama poput Blanke i Janice, Kukoča, Rađe, Perasovića i Stojka, pa Ivića, Rudića, Skansija, Vlašića, Dalića, Tucka, Červara, Bebića, Lušića, Balića i Metličića, Sukna, Bijača i Kragića... o legendama hrvatskog nogometa iz '98 i posebno Hajduka da i ne govorimo. Posebna je privilegija bila uživo svjedočiti i najvećim uspjesima hrvatskog nogometa, rukometa, vaterpola, pa i košarke dok ih je još bilo, kao i zadnjem naslovu prvaka koji je osvojio Hajduk, par mjeseci nakon što je izašao prvi broj 24sata. Istina, dok su se drugi veselili i slavili uspjehe, mi smo morali raditi, ili primjerice, dok je cijela Hrvatska dočekivala ili uživo pratila doček Dalićevih izabranika nakon Rusije i Katra, mi smo u zračnoj luci čekali let za povratak kući... Ali da je bila privilegija biti na licu mjesta i uživo gledati finala, itekako je bila...