Prst je uputila prema gore i promrmljala "Hvala ti". Osmijeh joj je ionako zaštitni znak, pa je sletjela i pusa u kameru. Da se ovjekovječi ulazak u finale.
Matea Jelić (23) prva je Hrvatica u finalu olimpijskog taekwondo turnira. Prva nositeljica uvjerljivo je stigla do finala, dvije od tri borbe suci su prekinuli prije kraj zbog više od 20 bodova prednosti. Trener Toni Tomas vikao joj je: "Meč traje tri runde, treća je šampionska", ali u dva meča Matea je jedva zagazila u treću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tako je hrvatski taekwondo dobio i četvrtu osvajačicu olimpijske medalje. Najsjajnije dosad.
A onda je taekwondo postao i naš najtrofejsniji olimpijski sport, odnosno izjednačio se s atletikom i veslanjem, koji su nam donijeli po pet odličja.
Hrvatske medalje u povijesti OI po sportovima
- Atletika 5 (3-1-1)
- Veslanje 5 (1-3-1)
- Taekwondo 5 (1-0-4)
- Rukomet 3 (2-0-1)
- Streljaštvo 3 (2-0-1)
- Vaterpolo 3 (1-2-0)
- Tenis 3 (0-0-3)
- Jedrenje 2 (1-1-0)
- Dizanje utega 2 (1-0-1)
- Gimnastika 1 (0-1-0)
- Košarka 1 (0-1-0)
- Plivanje 1 (0-1-0)
- Boks 1 (0-0-1)
Matein bivši dečko Toni Kanaet (25) iz splitskog Marjana osvojio je broncu. Bili su u ljubavnoj vezi, a sad su svoj sport doveli na hrvatski tron!
- Uglavnom on mene razbije na sparinzima. Često me udari, pa se ja malo naljutim i krenem još jače, pa me on još više pogodi i onda sam gotova, ali na kraju sam dobro. Jedanput mi je i slomio nos - pričala je Matea prije četiri godine, dok su bili par, ali i sparing partneri na treninzima u Marjanu.
- U Parizu smo bili na dan terorističkog napada. Bili smo u hotelu udaljenom neka 3-4 km, već smo spavali i nismo znali što se događa. Mama je poslala poruku da vidi je li sve u redu, tek sam onda na internetu vidiuo što se dogodilo - prisjetio se Toni najzanimljivije dogodovštine s putovanja.
Matea kaže da joj je Azija čudna zbog drukčije kulture, ljudi, pa i zraka, te kaže da joj se najljepše vratiti u Hrvatsku na naš zrak, vodu i hranu
- Zato odvajamo privatno i profesionalno. Na treningu je ne smijem štedjeti nego je tretirati kao bilo kojeg protivnika - objasnio je Toni, a Matea uživa u takvim sparinzima jer su joj vrjedniji od onih protiv drugih djevojaka.
- Puno mogu izvući iz njih, on je puno brži i jači od mene, nijedna cura nije takva, pa mi je u borbama lakše - objasnila je Jelić.
- Jesam sanjala medalju, ali sam pokušavala što manje razmišljati. Došla sam raditi ono što volim. Boriti se.
Rekla je to tada 19-godišnja Martina Zubčić, kada je u kolovozu 2008. hrvatskom taekwondou donijela prvu olimpijsku medalju.
Djevojka iz zagrebačke Dubrave otišla je na svoje prve Olimpijske igre bez prevelikih očekivanja.
- Nikad nisam pričala o medalji, bio je to moj način psihološke pripreme, da si ne stavljam velika očekivanja - objasnila nam je Martina.
Samo 24 sata kasnije, nova medalja u taekwondou! Ovaj put smo slavili Sandru Šarić.
- Da, ovo je sveti vrh. San iz djetinjstva se ostvario. Olimpijska medalja je tu, bez obzira na ostale medalje, ovo je najveći uspjeh - rekla je tada Senjanka Sandra.
A treću je broncu donijela Lucija Zaninović 2012. u Londonu. Nažalost, ni jedna od njih danas ne radi u taekwondou: Martina je diplomirana ekonomistica zaposlena u Rimac Automobilima, Sandra u gradskoj upravi u Senju, a Lucija se posvetila obiteljskom životu.
Iz Rija se taekwondoaši nisu vratili s odličjem, ali bilo je to zatišje pred buru. Pred najveći uspjeh! Koji još može povećati posljednji naš predstavnik Ivan Šapina.