Nadam se da je Marko Babić, govoreći da je prirodni put djece njegove i Akademije Petra Krpana da kao seniori igraju za Osijek, bio samo politički korektan.
I prije nego što su njihovi klinci, Hypo limač Elektra, osvojili Kup Hrvatske, želio sam im da cijela seniorska momčad, plus možda neko pojačanje, igra u prvoj ligi. I ne samo igra, bori se za naslov. Isto sam želio i Šukeru s njegovom nogometnom školom, i željet ću svima koji posao budu razvijali kako bi to radili naši stari. I, da ne zvuči sentimenalno, tako bi posao razvijao i J. P. Morgan, onaj tip po kojemu je nazvana banka.
Kažu mi prijatelji koji su bili na utakmici da je Dinamova klupa tek na raspucavanju penala bila smrtno zabrinuta. Što je čudno, jer je ista generacija Akademije male dinamovce pobjeđivala i dvije godine ranije. A Osječani ne samo da su zabili svih pet, nego su se dvojica, na Babićev užas, igrala Panenke.
Međutim, smrtno zabrinuti trebali bi biti lideri većine klubova prve i druge lige svih sportova. Nije to samo osvojen Kup. Za samo šest godina, koliko Krpan i Babić postoje kao biznis, pokazali su što može model pokrivanja koliko je deka dugačka.
Zasad sve djeluje kao igra, a sam klub kao igračka. Ali s obzirom na to da su Osječani i ne samo Slavonci već zavoljeli male pobjednike, da za pet godina dijele stadion s Osijekom, podijelio Dinamo naslove s ponekim konkurentom ili neprekidno osvajao sve do tada, kako god se klub izrastao iz Akademije zvao na svojoj bi strani imao cijelu Hrvatsku. I to je zapravo najveća vrijednost nedavne pobjede slavonske djece.
Gotovo svi klubovi koji već postoje, ne treba ih osnivati i kretati od nule raskrčivanjem šikare, trebali bi prestati raditi kao dosad. Čemu glavinjanje po prvoj ligi, pretvaranje da si nešto što nisi, životarenje?
Za razliku od mnogih klubova, koji postoje zbog nekoliko ljudi, ovaj zasad postoji zbog tisuća, a kako je lako identificirati se s tim snom, navijati za njih, uskoro bi mogao postojati zbog milijuna ljudi.
A zamisli da odluče da nikad neće kupovati sa strane...