Igoru Bišćanu puknuo je film i u suzama je otišao iz Rijeke. Emocija vidljiva na press-konferenciji na Drosini, u svlačionici pulskog stadiona pretočila se u oproštaj s momčadi na kojem suze nisu mogli zadržati ni trener, ni igrači.
Nema nikakve dodatne igre iz kulisa, neke misteriozne pozadine i(li) neispričane priče kada je u pitanju odlazak vjerojatno najnadarenijeg mladog hrvatskog trenera. Igor je, na svoj način, sve rekao u nepune tri nedjeljne minute u Istri.
Izostanak podrške inače najglasnijeg dijela navijača garniranim uvredama na račun člana njegovog stožera i medijski napisi protiv klupskog vodstva pa na kraju i protiv njega samoga, a bez korijena u realnosti, nakalemili su se na ranije najavljeno smanjenje budžeta. Ambicije visoke, a okolnosti sve nenormalnije i nepoštenije. To je to.
'Netko je morao presjeći'
Šlag na 'tortu' bio je napis o tome kako su on i momčad jedno drugome okrenuli leđa i: čovjeku je dop....lo baviti se riječkom autodestrukcijom koju ničime nije izazvao. Jednostavno više nije hito biti usred obračuna dijela navijača i medija sa predsjednikom kluba čiju momčad vodi.
Zasitio se svih bespotrebno nenormalnih okolnosti u kojima je svoj posao radio najbolje što je mogao i pritom napravio rezultat iznad očekivanja. Na kraju, kako je sam rekao, 'ništa što smo moj stožer, moji igrači i ja radili nije bilo dovoljno da se situacija promijeni i... netko je morao presjeći'.
Presjekao je on sam. Gurao je koliko je mogao i gurao je jako dobro, ali prošlog četvrtka jednostavno je prevagnula istina da mu sve to - ne treba. Svoju je odluku priopćio klubu, pripremio svoju zadnju utakmicu na Rijekinoj klupi, pobijedio i otišao.
Od nedjelje u 21 i 30 dio navijača i medija svoje besmislene i po klub štetne borbe protiv Damira Miškovića mora voditi bez možda i najperspektivnijeg domaćeg stručnjaka.
Momčad ga je slijedila
Teza o navodnom 'okretanju leđa igrača Bišćanu' dobila je svoju neupitnu negaciju u pobjedi u Puli. Igrači koji 'buše' trenera ne igraju onako kako su Bijeli igrali na Drosini. Igrači koji buše trenera ne plaču na rastanku s tim istim trenerom.
Momčad je Bišćana slijedila pa je Bišćanu upravo ta medijska teza o gubitku kontrole nad svlačionicom bila kap koja je prelila čašu u koju dio navijača i medija ulijeva gorčinu ne razmišljajući niti u jednome trenutku o dobrobiti kluba.
Igor Bišćan osvojio je Kup i drugo mjesto, u 43 utakmice na Rijekinoj klupi zabilježio 26 pobjeda, 8 remija i 9 poraza. Bišćan je stručno i ljudski na Rujevici ostavio 99% pozitive.
Minus je definitivno previše ozljeda koje su igrače pogađale u njegovom mandatu, ali Bišćan nije otišao zato što nije radio dovoljno dobro. Otišao je jer je on, kao Zagrepčanin, i srcem radio za Rijeku, a njega ili članove njegovog stožera se koristilo kao pijune u lokalnim, riječkim obračunima.
Zapravo je čudo da je i izdržao ovoliko koliko je izdržao. A neslužbeno: neće preuzeti U-21 selekciju. Jer zbog toga nije ni otišao s Kvarnera.
Bišćan se danas oprostio sa svima u klubu i otišao u Zagreb. Simon Rožman danas dolazi u Rijeku, a sutra će biti predstavljen javnosti i svatko kome je Rijeka na srcu mladom će slovenskome treneru zaželjeti svu sreću ovog svijeta i sve najveće moguće uspjehe na riječkoj klupi te mu pružiti najveću moguću podršku. Već u srijedu je nova utakmica, Kup u Bujama.
Bišćan otišao, problemi ostaju
Onima koji udaraju na Damira Miškovića dobrobit Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka sigurno nije važna. Jer svi, ali doslovno ama baš svi, mogu otići iz kluba i klub bi nekako nastavio funkcionirati, svi... Osim Damira Miškovića. To je, usred gorčine odlaska s Rujevice, rekao i najveći trener u klupskoj povijesti, Matjaž Kek.
Rijekin predsjednik nije bezgrešan, ali da se on sutra makne iz kluba Rijeka bi opet bila ono što je bila godinama prije njegovog odlaska: klub na rubu egzistencije, siromašan i sa manje-više sigurnim kursom prema Drugoj ligi! Pa je apsurd da ga, jače od Dinama i Hajduka, udaraju u njegovom gradu, gradu kojem je donio prvi nogometni naslov u povijesti.
To je istina koju znaju i oni koji idu protiv Miškovića: bez njega Rijeka bi bila dno Prve lige ili ispala u Drugu ligu, a sa njim je osvojila duplu krunu, još nekoliko trofeja i usidrila se u vrhu hrvatskog nogometa.
Miškoviću se spočitava smanjenje budžeta, a tko to osim njega može držati Rijeku u vrhu hrvatskog nogometa? Odgovor je kratak i jasan: nitko. Da se netko pojavi, sam predsjednik bi mu prvi pripremio svečani doček i prodao klub koji je iz teške neimaštine i na rubu ispadanja doveo do naslova prvaka, trofeja, europskih trijumfa i stabilnosti.
Igor Bišćan postao je usputna "žrtva" obračuna dijela navijača i medija s Miškovićem. Žrtva pod navodnicima jer on se u životu već dokazao i opet će se dokazati bez Rijeke.
Bišćan je otišao iz Rijeke, ali kako on ni na koji način nije bio Rijekin problem, Rijeci ostaju sve njene tegobe. Besmislene i bespotrebne.