Ma, nemoguće... Rijeka poraz na San Siru protiv, samo na papiru moćnog Milana, nije zaslužila. Tih 3-2 i taj gol Patricka Cutronea u 94. minuti samo je 'dimna zavjesa' na slabosti skupe talijanske momčadi i za njih ova utakmica odlazi u povijest kao jedna od onih običnih pobjeda.
Za Rijeku i naš nogomet, to nije slučaj. Ovo ćemo pamtiti dugo, posebice brojna Armada koja je u velikom broju stigla na San Siru. Preko četiri tisuće pristalica 'bijelih' doživjeli su nešto što se doživljava jednom u životu, baš kao i igrači gdje je za većinu ovo bila utakmica života.
I tako su se ponašali na travnjaku, bez obzira na očite individualne pogreške. Tih čarobnih šest minuta, muk na San Siru poslije golova Acostyja i Eleza, nešto su najljepše što sport i nogomet nude. U trenutku najveće ekstaze zbog povratka sve je palo u vodu.
Milan nije nadigrao Rijeku igrom. Krajnja statistika također potvrđuje tvrdnju. Bila je to prava, muška utakmica.
- Nismo zaslužili izgubiti utakmicu, falilo nam je malo sreće - rekao je nakon stresnog poraza vrijedni veznjak Rijeke Josip Mišić.
Rijeka je na najbolniji način platila danak neiskustvu jer isto im se dogodilo u Pireju gdje su čak imali i vodstvo. Odmah kroz misli prolaze i oni promašaji Gorgona na Rujevici protiv Olympiacosa, odnosno Hebera protiv AEK-a u prvom kolu.
Kolika god razlika u kvaliteti bila između Rijeke i njenih europskih protivnika koji su je pobjeđivali, sreća je velikim dijelom kumovala u tužnim epilozima. Matjaž Kek 'grmio' je poslije utakmice i eliminirao faktor sreće, ali Rijeka ju baš u nekim trenucima nije imala. I u pravu je, ali uvijek ostaje taj - 'ali'.
U utakmici gdje zasluže bod protiv AEK-a, pojavi se izvjesni Lazaros i spraši golčinu iz slobodnjaka poput Pirla i Grci odnesu krucijalne bodove.
Zatim Rijeka izvede pravo malo čudo u hramu talijanskog nogometa pa primi 'inzaghijevski' gol u 94. minuti te ostane bez ičega...
Igra našeg prvaka protiv kluba koji je zadnjih mjeseci uložio preko 200 milijuna eura u nove igrače uz bespoštednu borbu i želju putokaz je za dalje.
S ovakvom igrom još se itekako mogu potući za europsko proljeće protiv AEK-a i Austrije. Zašto ne vjerovati u to? Čudesnih šest minuta sa San Sira i cjelokupna riječka europska avantura prožeta pehovima provociraju sreću koja se Rijeci mora vratiti.
Pa, neka se vrati kroz europsku jesen! Treba biti 'lud' i vjerovati. To je lekcija sa San Sira.