Na San Siru se igrala 85. minuta osmine finala Svjetskog prvenstva, koja je po mnogima bila finale prije finala. Zapadna, službeno SR Njemačka, protiv Nizozemske. Pregršt asova na terenu i još rivali iz Intera i Milana na svom stadionu: interovci Matthäus, Klinsmann i Brehme na jednoj strani, milanovci Van Basten, Gullit i Rijkaard na drugoj.
A onda je u 85. minuti Andreas Brehme zabio možda i gol prvenstva! S ruba šesnaesterca, iskosa, desnom nogom u suprotni kut. Za 2-0. Nizozemci su iz penala smanjili, ali kao europski prvaci otišli su kući.
Brehme na SP-u 1990. zabio u polufinalu i finalu
A taj gol bio je samo uvod u ono što je Brehme napravio do kraja tog SP-a 1990. godine u Italiji. U polufinalu je gromovitom ljevicom zabio Engleskoj, a potom u raspucavanju pogodio prvi jedanaesterac. Desnom nogom u donji lijevi kut, savršeno precizno. I u finalu opet. Iako je Matthäus bio nominalno prvi izvođač penala u reprezentaciji, Brehme je namjestio loptu i desnicom pogodio donji lijevi kut. Savršeno precizno, za pobjedu 1-0 i naslov svjetskih prvaka.
Andreas Brehme preminuo je noćas u Münchenu u 64. godini od zastoja srca, a nogometni fanovi diljem svijeta pamte ga najviše po tom SP-u. Na kojem je kao lijevi bek u formaciji 3-5-2 zabio tri gola. Kao lijevi bek sjajne lijeve noge sva je tri zabio desnom. Četiri godine ranije, na SP-u u Meksiku, u četvrtfinalu je SR Njemačka na jedanaesterce izbacila domaćina, a jedan od strijelaca s bijele točke bio je Brehme. Lijevom nogom.
Smrt Beckenbauera ga je pogodila
- Iskreno, ne znam koja mi je bolja noga. Netko me nakon tog jedanaesterca Meksiku 1986. pitao kako to da sam pucao lijevom nogom, jer penale sam obično izvodio desnom, i ne samo da nisam znao zašto nego nisam ni primjetio da sam promijenio nogu! Meni je bilo potpuno svejedno kojom nogom pucam - otkrio je prije nekoliko godina u intervjuu za FourFourTwo.
Tvrdio je da se penali ne mogu utrenirati, da se oko toga svađao s tadašnjim izbornikom Franzom Beckenbauerom, čija ga je smrt prošle godine jako pogodila.
Bjelica: To je stvarno hrabrost
- Ne možeš na treningu uvježbati kako je pucati penal pred 60.000 gledatelja u finalu. To je samo stvar ublažavanja pritiska, uvjeravanja samoga sebe da je to samo jedna akcija na utakmici. Mi zapravo nismo imali prvog izvođača jer i Völler i Matthäus i ja pucali smo ih dobro te smo se dogovarali na terenu tko se najbolje osjeća u tom trenutku. Lothar se baš nije gurao da puca taj u finalu, a ja nisam imao ništa protiv pa sam se ponudio. I uopće nisam bio nervozan - dodao je.
Igrao je do 38. godine i karijeru je završio u Kaiserslauternu, gdje ju je i započeo.
- Pucao je odlučujući penal u finalu SP-a, po tome ga najviše pamtim i kao igrača, po tome ga svi pamte. Slabijom nogom? On je pucao s obje noge jednako, najvažnije za cijelu Njemačku bilo je da zabije. I uspio je. Hrabrost? E, to je stvarno hrabrost, pucati slabijom nogom u zadnjim minutama finala SP-a. Ali, kažem, s obje je pucao sjajno - kaže nam Nenad Bjelica (52), koji je poznavao Brehmea.
Nešto sam i od njega naučio
- On me doveo u Kaiserslautern. U prvoj sezoni imao je veliko povjerenje u mene, igrao sam sve utakmice iako sam imao ozlijeđen zglob, trpio me, bio je jako korektan. Zahvalan sam mu što me s 30 godina doveo.
Bjelica ga pamti i kao igrača i kao trenera.
- Tim penalom postali su svjetski prvaci, po tome ga pamte u Njemačkoj, a bio je lijevi bek koji je igrao s desnom nogom, vrlo neobičan i vrlo kvalitetan. A ja sam tada generalno već razmišljao da budem trener tako da sam od svakog trenera uzeo nešto, pa je sigurno u mojoj bilježnici i nešto njegovog, što sam od njega naučio - zaključio je Bjelica.