Neću sad ispasti najpametniji ako kažem da je sve ovo bilo očekivano. Maknemo li uvodni dio, nekakvih pet šest minuta Slovaci su imali neku kontrolu, ali sve ostalo je bilo na našoj strani. Svaka čast izborniku Zlatku Daliću, svaka čast dečkima, pokazali su da vrlo jednostavno znamo riješiti ovakve situacije, da čak i kad gubimo i kad smo u zaostatku da nam nije problem vratiti se.
Nije nas poremetio primljeni gol, nije nas poremetila ni svečarska atmosfera koja je pripremljena i prije utakmice. Nije nas poremetio ni stoperski par koji prvi put igra zajedno u A reprezentaciji... Jako, ali baš jako mi se svidjela naša predstava na Rujevici.
Bruno Petković? Ajmo, ovako. O Petkoviću više nitko ne smije diksutirati, zabranjeno je diskutirati o Petkoviću. To je fantazija, mi nismo imali boljeg igrača kao prvu špicu. Taj dečko igro s tolikom lakoćom, s toliko bezobrazluka da ne trebamo strahovati za naš napad. Ali, koliko samo radi u fazi obrane. Probajte zamisliti igrača kao Petković, znači, on mora svaku loptu primiti, mora izdržati svaki duel, ali ne kao stoperi, koji prime loptu, iznesu i to je to.
Kao napadač, Bruno prima loptu, daje povratnu, skače, vraća se u obranu i još stigne zabiti. Ma taj dečko me fascinirao! Po meni je najbolji igrač u posljednjih par mjeseci. I najvažniji. I u Hrvatskoj i u Dinamu. Evo, iskreno, ne mogu zamisliti kako bi izgledala naša reprezentacija bez Petkovića.
Nemamo više Mandžukića, koji je bio kralj, ali tu je Petković. Ljudi, taj dečko je fantazija! Ma, svi su bili fantastični. Pogledajte samo Marcela Brozovića, pa on je najbolji igrač talijanske lige. Da, najbolji igrač u Italiji. Ali, imamo zaista veliku širinu, Nikola Vlašić je u ovim kvalifikacijama zabio već tri gola. Ima bahatost, bezobrazluk, zna ući u šansu, ne boji se. A shvatite da mu nije bilo lako. Igrao je na Rakitićevom mjestu, svi znamo tko je Raketa, vrhunski igrač, tu nema dileme, ali ovakav Vlašić je pokazao da je budućnost.
Mi smo igrali bez sedam igrača koji su bili u finalu Svjetskog prvenstva, bez sedmorice, a opet izgledamo čudesno. I to je naša najveća snaga. Evo, Josip Brekalo, kad god je ušao, nikad, ali nikad nije podbacio. Na koju god poziciju ga stavite, on ne podbaci, odigra sjajno.
Ova Hrvatska, s ovakvim samopouzdanjem, s ovakvom atmosferom, a to je Dalićev obiteljski način atmosfere, s ovakvom momčadi koja ima dušu, Hrvatska je u stanju ponoviti Rusiju, s tim, da ovaj put možemo otići do kraja. Istina, mora se poklopiti dosta stvari, ali Hrvatska nikad nije bila staloženija, čak bih rekao da Hrvatska nikad nije bila bolja!