Pošteno smo izgubili od Švedske. Sve što (još) ne znaju kazniti Gruzija i Nizozemska, baš ovako kažnjava najviša rukometna klasa kakva je Švedska. Ljudi su nas pregazili u Parizu prije godinu i pol dana, sad su samo utvrdili gradivo, nažalost. Da je barem reći da je samo do našeg lošeg dana, a njihovog dobrog... Zaključak će biti bolji i jasniji nakon Islanda, koji će pokazati kako stvari zaista stoje. S pobjedom živimo dalje u nadi, s porazom se nada gasi.
Ako nam je do prvog scenarija, od petka u 15:30 moramo pokazati da znamo igrati vrhunski rukomet. Samo, kad se boriš s istim problemima petu utakmicu zaredom, nema puno razloga da čovjek bude u klasi optimist. Njemačka je pokazala da u hodu moramo rješavati stvari, a tako se ne dolazi na turnir napraviti velike stvari. Na trenutke protiv Nizozemske igra je bila OK, sve ostalo slabo, loše, daleko ispod onoga što smo igrali prošlog siječnja na domaćem terenu. Gdje je ta čarolija?
Najlakše je ponavljati da loše moramo brzo zaboraviti, a ne popravljamo ništa. Obrana protiv Švedske loša, napad grozan. Švedska je, uz domaći teren, u ovom trenutku bolja, raznovrsnija reprezentacija, s igračima u glavnim rolama najboljih klubova i nije sramota to priznati i nama kao svjetskom srebru, ali loše je kad izgledaš kao da nisi pokušao ništa. Ni na klupi ni na terenu. Nemamo brzinu, nemamo čvrstinu, nemamo lakoću u napadu da pariramo najboljima u ovom trenutku i to je jedina istina kojoj treba pogledati u oči. Koliko možemo stvari preokrenuti preko noći, rekao je i izbornik. Ne ide to nakon jednog sna. Kuzmanović je prekjučer do 40. minute s jednim golom bio drugi strijelac naše momčadi u nizu jednostrukih, ispod sedam Srninih. Palicka je zabio golova kao i Martinović... Ne ponovilo se.
Island ima dva boda u drugom krugu, mi nemamo nijedan. Uz onih -8 protiv Švedske, s porazom bismo vegetirali do kraja turnira, a to nitko ne želi. Reakciju tražimo svi, igrači prvi jer znaju da ovo ne valja gotovo ništa. Podsjetit će se na sastanku kako su to napravili Islandu prije godinu dana kad nam je trebalo četiri razlike, dobili smo šest, a dobili bismo i deset da je trebalo kako smo letjeli uz 15.000 navijača.
Godinu dana kasnije mi smo bez Duvnjaka, Karačića i Šipića, oni bez Palmarssona, krila Gudjonssona i, od prije nekoliko dana zbog loma ruke, vjerojatno najvažnijeg igrača za oba pravca, Orna Jonssona, no s Magnussonom, kojeg lani nisu imali. Čast Kristjanssonu i pakeru Magnussonu, ali Jonsson je njihov Srna, čovjek koji veže obranu i napad. Sva trojica igraju u Magdeburgu, koji je prvak Europe, s Matejem Mandićem.
Mnogi dijele svlačionicu u klubovima, pivot Vidarsson i desni bek/krilo Einarsson s Kuzmanovićem u Gummersbachu, pivot Arnarsson s Davidom Mandićem u Melsungenu, krilo Elisson s Cindrićem i Martinovićem u Veszpremu, "kompjuter" Smarason s Jelinićem i Šoštarićem u Szegedu. Golman Hallgrimsson bio je u Nantesu s Pešićem, sad je u Barceloni.
Na papiru Island ima baš sve što bi trener poželio, imali su i u prošlosti, ali osvojili su samo dvije velike medalje, što je mala sportska nepravda za takvu reprezentaciju. Nekad si trebao zaustaviti Stefanssona i napravio si pola posla, danas ako zaustaviš Kristjanssonovih 1 na 1, a rijetki to mogu, Islandu si oduzeo jednu ruku. To smo vrhunski odradili u Areni Zagreb, ali sad smo u Malmö Areni, gdje će biti barem 5000 Islanđana. Izazov samo za najbolje, ili jesmo ili nismo.