Neuobičajena nogometna atmosfera vladala je Gradskim vrtom u subotu poslijepodne. Igrao se 52. 'El Slavonico' između Osijeka i Cibalije (1-1), ali na tribinama nije bilo vinkovačkih Ultrasa.
Oni su bojkotirali utakmicu jer se 18. studenog tradicionalno idu pokloniti žrtvama Vukovara i Škabrnje. Uvijek je to poseban dan za sve Vukovarce jer na taj je dan grad pao u teškom ratnom stradavanju...
I dok se Kolona sjećanja probijala kroz Vukovar obilježavajući 26. obljetnicu pada, dvojica Vukovaraca morala su na teren. Zvonimir Šubarić i Hrvoje Plum iz Cibalije u subotu su imali i više od same nogometne utakmice i derbija.
Šubarić: Skoro sam zaplakao...
Igrala se 46. minuta slavonskog derbija između Osijeka i Cibalije na Gradskom vrtu kada je sudac Ivan Bebek dosudio penal za domaće. Dabro je faulirao Jambora pa su 'plavo-bijeli' dobili šansu za vodstvo.
Kapetan Borna Barišić je uzeo loptu, udario penal u svoju desnu stranu, ali gola nije bilo. Ispriječio mu se mladi Vukovarac Zvonimir Šubarić (20) i odličnom obranom spasio svoju Cibaliju!
VIDEO pogledajte >>> OVDJE <<<
Fenomenalnu intervenciju emotivno je proslavio. Prvo se zahvalio svojim suigračima koji su se gotovo bez greške branili.
- U subotu sam bio izuzetno motiviran jer sam Vukovarac. Zbog svih branitelja koji su dali svoje živote da mi u subotu možemo igrati ovu utakmicu... Kada smo izlazili na teren, započela je pjesma 'Stoji grad'. Ne mogu vam opisati taj osjećaj, sav sam se naježio i skoro pustio suzu - opisao nam je Zvonimir kako je to izgledalo uoči slavonskog derbija.
Šubarić je skinuo penal Borni Barišiću i uz to imao niz sigurnih intervencija. Vladao je šesnaestercem kao da ima deset godina prvoligaškog iskustva iza sebe.
- Pomiješali su mi se osjećaji tuge i ponosa, uz suigrača Hrvoja Pluma bio sam jedini Vukovarac na terenu - dodao je Šubarić.
Njegova obitelj prošla je pakao rata. Majka i dva starija brata bili su u progonstvu dok je otac bio u rovovima. Šubarići su se 2000. vratili u Vukovar, a budući da je Zvonimir rođen 1997., odrastao je u svom u Vukovaru gdje je i napravio prve nogometne korake.
- Već u limačima me trener Miroslav Bojko htio dovesti u Cibaliju, ali otac me nije mogao zbog posla voziti svaki dan na treninge. Za to vrijeme sam igrao u Vukovaru '91 gdje sam počeo trenirati s pet godina. U Cibaliji sam od pionira kada je otac otišao u mirovinu pa se otvorila mogućnost da me vozi na treninge, a paralelno sam završio osnovnu i srednju ekonomsku školu u Vukovaru - kaže nam Zvonimir.
Navijači Cibalije odlučili su bojkotirati utakmicu. Smatraju kako HNS nije pokazao niti malo sluha u ovoj situaciji.
- Žao mi je što nisam bio u Koloni sjećanja, ali ja sam profesionalac i moram raditi svoj posao - kaže Zvonimir pa nastavlja:
- Mislim da bi bilo u redu da se utakmica pomaknula na neki drugi termin iz poštovanja prema Gradu heroju jer su Vinkovci, Osijek i Vukovar jako povezani - zaključuje talentirani čuvar mreže prvoligaša s Bosuta.
Plum: Trebali smo svi provesti dan u Vukovaru
Hrvoje Plum (23) neizostavan je član Bartolovićeve udarne momčadi. Ovaj veznjak igrao je u mlađim kategorijama Osijeka i Dinama kao i mladih reprezentacija Hrvatske.
Dolazi iz Bogdanovaca, sela pokraj Vukovara koje je dalo strašnu potporu gradu u najtežim trenucima, istovremeno pružajući otpor agresoru.
Bogdanovci su pali 10. studenog 1991., osam dana prije Vukovara i Hrvojeva obitelj suočila se i s teškim gubicima.
- Izgubio sam nekoliko članova šire obitelji, tetak i ujak bili su u logorima. Otac je bio u ratu i uspio u proboju izaći iz Bogdanovaca, jedan stric je ranjen u nogu... Za mene je ovo sve bilo i više nego emotivno - iskren je veznjak 'nebeskoplavih'.
Mišljenja je kako se utakmica trebala odgoditi.
- Naravno da mi je bilo krivo što se utakmica igra na taj dan. Trebali smo svi provesti dan u Vukovaru i odati počast svim žrtvama - kaže Hrvoje pa nastavlja:
- Osjećao sam se tužno, istovremeno i jako ponosno. Nije bilo lako igrati, ali morali smo se nekako koncentrirati na utakmicu.
Kao i suigrača Šubarića posebno ga je dirnuo sam početak utakmice kada su se Gradskim vrtom začuli stihovi Hrvoja Hegedušića - Stoji grad.
- To me jako podiglo. Baš sam se bio naježio i mogu reći da sam bio više nabrijaniji na terenu - zaključuje Hrvoje.