Zlatko Kranjčar je nakon 18 godina u Maksimiru dočekan onako kako legenda kluba i zaslužuje. “Cico, Cico”, čulo se s tribina.

Navijači su očito oduševljeni njegovim povratkom za kormilo “modrih”.

- Dolazak na stadion i vrijeme prije utakmice u Maksimiru bili su jako emotivni za mene - kratko je svoje osjećaje nakon prve utakmice u prvenstvu opisao Kranjčar, koji kao njegovi prethodnici na klupi više ne sjedi sasvim lijevo nego sasvim desno, bliže jugu.

Vratio se Cico svojem domu, stadionu za koji ga vežu mnoge lijepe igračke i trenerske uspomene. To je uvijek bio i ostao njegov Maksimir.

Cico je kralj Maksimira, bio je kralj kao igrač, a bogme je kralj i kao trener.

Ovo mu je treći mandat na klupi zagrebačkoga kluba, a može se pohvaliti doista impozantnim omjerom. U traženju Cicina omjera u Maksimiru pomogao nam je i ugledni novinar, Dinamova “enciklopedija” Miroslav Tomašević.

Ukupno je, uključujući ovu utakmicu protiv Lokomotive, Kranjčar dosad Dinamo u Maksimiru u prvenstvenim, europskim i Kup utakmicama vodio u 58 puta. Ima 52 pobjede, četiri remija i samo dva poraza.

Jedan od Hajduka u uzvratnoj utakmici finala Kupa 1995. godine, 1-0 golom Aljoše Asanovića, te godinu dana kasnije od Varteksa u prvenstvu 3-4, dva gola za goste zabio je Davor Vugrinec.

Samo dva Cicina domaća poraza, to je statistika koja može umiriti navijače prije uzvrata s Vardarom i ostalih europskih uzbuđenja.

A baš je tih europskih uzbuđenja Kranjčaru nedostajalo u Maksimiru kao treneru.

U prvom njegovu mandatu Dinamo je bio izbačen iz Europe, a godinu dana kasnije Cico je osvojio naslov i otišao. Vodio je dvije europske utakmice u Maksimiru 1998. Veličanstveni trijumf protiv Celtica 3-0 za ulazak u Ligu prvaka i 0-0 protiv Ajaxa u prvom kolu.

I da, Cico Kranjčar je i kao izbornik bio odličan u utakmicama u Maksimiru. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine nije izgubio niti jednu, dobio je četiri, s remijem se izvukla samo Bugarska sa Stoičkovim.