Što se hrvatske košarke tiče, pao je zastor na Svjetsko prvenstvo u Turskoj. Ako pitamo trojicu uglednih hrvatskih trenera, kući smo otišli prerano. I zbog vlastitih pogrešaka.
- Suština problema je u pripremama. Ne želim se praviti pametan, ali sve što sam rekao tjedan dana prije početka prvenstva pokazalo se točnim. Napravljene su kardinalne pogreške u startu, pripreme su odrađene diletantski i nakon svega mi je žao što je tako ispalo. Svima su nedostajali najbolji igrači i zato se nismo smjeli ovako postaviti, ići u Tursku pripremati se za EP u Litvi iduće godine, jer tamo će biti dijametralno suprotna situacija, svi će doći u najjačim sastavima - procjena je Mirka Novosela, koji je i kritizirao izbornika Vrankovića još i prije turnira.
- Da smo imali pravog, iskusnog izbornika, primjerice Nevena Spahiju, dajem glavu na panj da bismo uzeli medalju. Ali čim sam vidio plan priprema, znao sam da je to ravno samoubojstvu. Igrači su poput balona koji se napuše i ne smije se ispuhati prije kraja turnira. A nama se to dogodilo - kaže Novosel i dodaje:
- Ti dečki dali su sve od sebe, ali oni rade ono što im trener kaže. Ako im kaže da istrče 50 sprinteva, istrčat će ih. Kažeš li im da istrče jedan, opet će to napraviti. I svi su oni htjeli, imali želju, a ispada da nam su nam se tamo smijali - rekao je Novosel.
Kudikamo blaže o viđenom u Turskoj govori Aco Petrović.
- U Turskoj nismo napravili korak naprijed, iako je činjenica da je bilo i dobrih stvari. No teško je nakon svega davati neku generalnu ocjenu, budući da je utakmica protiv Srbije popravila cjelokupni dojam. Završnica je bila šahovska, mogla je otići i na našu stranu da je Popović zabio ono jedino bacanje koje je promašio - kaže Aco, koji se nije želio analizirati izjava Roka Ukića kako "ne želi u reprezentaciji i boriti se za osmo mjesto".
- Te izjave nezahvalno je komentirati, ali razumijem njegovu frustraciju. No on sam najbolje zna što je želio reći, želi li se oprostiti od reprezentacije ili ne - rekao je Petrović, dodavši kako ne vjeruje da imamo osobite šanse biti među prvih pet na EP-u u Litvi. A to znači i - ništa od Olimpijskih igara...
- Bit će teško, malo reprezentacija izborit će izravan plasman na Olimpijske igre, a mnogi veliki igrači željet će završiti karijeru baš u Londonu. Dakle, svi će doći u najjačim sastavima i zato će taj EP biti možda i najteže izlučno natjecanje u posljednjih deset godina. U takvom odnosu snaga nas ne vidim u Top 5 reprezentacija - misli Aco, koji je posljednji osvojio medalju kao izbornik, i to davne 1995. godine. A samo godinu ranije do bronce je došao i Giuseppe Giergia.
- Već 16 godina govorim jedno te isto... Našu košarku trebaju voditi košarkaški znalci, ljudi koji su stvarali rezultate u jugoslavenskoj, ali i hrvatskoj košarci početkom 90-ih. A mi na vodeće položaje biramo ljude koji nemaju veze s košarkom. Budućnost hrvatske košarke bit će ružičasta tek kad je damo u ruke ljudima koji su osvajali medalje - misli Giergia.
- Mene se 1994. vrijeđalo nakon jednog poraza, a sad opet pričamo priče o nekakvim nesrećama i koječemu. Ljudi ne žele shvatiti da je već postalo pravilo da mi gubimo ovakve utakmice, iako to nije nikakva slučajnost. Nekad je košarka bila ponos nacije, a recite mi, gdje je danas? - dodao je Pino, koji razumije kako se osjećaju naši igrači.
- To su sve momci koji su navikli na pobjede, svi su pobijeđivali u mlađim kategorijama. I ne znam zašto bismo mi ikome bili inferiorni. Po čemu su to, primjerice, Srbi bolji od nas? Ni po čemu! Ali oni znaju pobijeđivati, a mi već 15 godina ne znamo - rekao je Giergia i završio:
- Odgovorno tvrdim da imamo kvalitetu za medalju. Ne moramo je osvojiti na svakom prvenstvu, ali da već 15 godina ne osvojimo niti baš niti jednu jedinu...