Kad je krenula himna, a Poljudom je zagrmilo "Lijepa naša domovino", Ivan Perišić spustio je glavu i pustio suzu, ali Zlatko Dalić nije. Izbornikovo lice bilo je mirno, bez ijedne emocije.
Miran, koncentriran... a opet kao u transu. On je svoju veliku pobjedu ostvario već prije prvog sučeva zvižduka, kad je doveo, vratio reprezentaciju desecima tisuća pravih navijača u srce Dalmacije. Htio je to pošto-poto, obećao navijačima i igračima, a čelnicima saveza i političarima samo poručio: "Sredite to kako god znate!"
I nakon što je Poljud eruptirao već u petoj minuti, Luka Modrić načeo je Mađare, a stadionom se orilo "Luka, Luka!", izbornik je ostao miran. Ma kao da je znao da je ovaj put konjica u kockastim dresovima, da će pregaziti Mađare. Nema drame.
Više-manje cijelo poluvrijeme Dalić je sjedio, fokusiran na utakmicu, tek u nekoliko navrata ustao dati upute, a kod trećega gola samo se - počešljao rukom.
U 63. minuti 30.000 ljudi počelo je skandirati "Zlatko Dalić, Zlatko Dalić!" Trajalo je to, trajalo... dok im srebrni izbornik nije mahnuo.
Nema drame, dečki, rekao sam da ćemo na Euro. Vidimo se uskoro opet na Poljudu...