Ždrijeb Europske lige donio je zagrebačkom Dinamu osam protivnika u novom formatu natjecanja, a jedna od utakmica odmah je privukla posebnu pozornost. "Modri" će gostovati kod izraelskog prvaka Maccabi Tel Aviva, no umjesto putovanja na Bliski istok, ekspedicija hrvatskog prvaka mogla bi se uputiti u susjednu Srbiju.
TSC Arena u Bačkoj Topoli postala je privremeni dom za izraelske klubove u europskim natjecanjima. Ova neobična situacija nije izoliran slučaj, već dio šireg trenda koji preoblikuje europski nogomet, gdje geopolitičke napetosti i ratovi tjeraju klubove u "egzil", a pojam domaćeg terena gubi svoje tradicionalno značenje.
Srbija kao sigurna luka i neutralni teren
Odluka da izraelski klubovi domaće utakmice igraju upravo u Srbiji nije slučajna. Nakon što je Uefa procijenila da Izrael nije sigurna lokacija za odigravanje međunarodnih utakmica zbog invazije na Pojas Gaze i rata koji i dalje traje, postavilo se pitanje pronalaska neutralnog terena koji bi bio prihvatljiv svima. Srbija se nametnula kao logično rješenje iz više razloga.
Marko Begović, izvanredni profesor sportskog menadžmenta na Sveučilištu Molde u Norveškoj, za Deutsche Welle ističe tri ključna faktora. Prvo, Srbija ima stabilne diplomatske odnose s Izraelom i tradiciju suradnje koja takav aranžman čini politički održivim. Drugo, Srbija održava relativnu neutralnost i političku dvosmislenost u sukobima na Bliskom istoku i između Rusije i Ukrajine, što Beograd čini politički prihvatljivim kompromisom. Treći, ali ne i manje važan razlog, jest postojanje adekvatne sportske infrastrukture.
Osim toga, kako Srbija nije članica NATO-a, a javnost je više zaokupljena ratom u Ukrajini nego sukobom Izraela i Hamasa, ugošćavanje izraelskih timova ne izaziva veće otpore u društvu. To nije novost u regiji; i druge bivše jugoslavenske republike ugošćavale su izraelske klubove, što Begović naziva "dijelom institucionalnog sjećanja bivše Jugoslavije", koja je i sama iskusila sportske sankcije devedesetih godina i gaji averziju prema takvim mjerama.
Ipak, dolazak Dinama u zemlju koja je ne tako davno bila agresor na Hrvatsku miješa karte i pitanje je hoće li Uefa to dopustiti. Druga bi opcija mogla biti Mađarska, koja je domaćin izraelskoj reprezentaciji.
Ukrajinski poučak: Šahtarov put bez povratka
Dok je za izraelske klubove ovo relativno nova situacija, ukrajinski klubovi, predvođeni Šahtarom iz Donjecka, u nogometnom su egzilu već više od desetljeća. Rat na istoku Ukrajine još je 2014. protjerao "Rudare" s njihove velebne Donbass Arene. Od tada je klub postao nogometni nomad, tražeći privremeni dom diljem Europe.
U sezoni 2022/23. domaće utakmice Lige prvaka igrali su u Varšavi. Sljedeće sezone preselili su se na Volksparkstadion u Hamburgu. Za prošlu sezonu 2024/25., njihov dom u Ligi prvaka bit će Veltins-Arena u Gelsenkirchenu, stadion Schalkea 04. Nedavno je klub objavio da će u sezoni 2025/26., nakon što je samo u prvom pretkolu, tijekom priprema, bio domaćin u Ljubljani, europske utakmice igrati u poljskom Krakovu. Tamo će doći i hrvatski prvak Rijeka, s kojom ga je spojio ždrijeb Konferencijske lige. Rijeka će gostovati i kod Lincoln Red Impsa s Gibraltara koji će, po svemu sudeći, biti domaćin u Faru u Portugalu, gdje je nedavno gostovala i hrvatska reprezentacija.
Što ovo znači za Dinamo i europski nogomet?
Gostovanje Dinama u Bačkoj Topoli bila će prva natjecateljska utakmica zagrebačkog kluba na tlu Srbije nakon 1997. i susreta s Partizanom (0-0). Zbog visokog sigurnosnog rizika, ako i dođe do odigravanje utakmice u Vojvodini, gotovo je sigurno da će Uefa zabraniti dolazak gostujućih navijača kako bi se spriječili bilo kakvi incidenti.
Dok je Rusija pod potpunom zabranom nastupa, Izrael i Ukrajina smiju se natjecati na neutralnim terenima. Predsjednik Uefe Aleksander Čeferin priznao je da je "pitanje sudjelovanja Izraela u Uefinim natjecanjima legitimno", ali je istovremeno izrazio načelno protivljenje zabranama za sportaše, tvrdeći da sankcije protiv Rusije nisu donijele bitnu promjenu. S druge strane, raste pritisak, pa tako i od strane povjerenika EU za sport, koji smatra da u sportu ne bi trebalo biti mjesta za one koji ne dijele europske vrijednosti.