Na golu Lisjak, u obrani Čagalj, Budicin, Švrljuga i Yourassowsky, Štrok, Kreilach, Vukman, Landeka i Rodić u vezi, Đalović u napadu, ušli su Stepčić, Antonio Rukavina i Križman. Na klupi Nenad Gračan. To je bila momčad Rijeke koja je posljednji put slavila na Maksimiru u prvenstvu, u lipnju 2010. godine ili, ako baš hoćete, prije točno 2829 dana.

Red je nabrojati i igrače koji su srušili taj crni niz koji traje gotovo osam godina pa idemo redom: Sluga, Leovac, Punčec, Župarić, Žuta, Grahovac, Bradarić, Pavičić, Črnic i Čolak, igrali su još Gorgon, Kvržić i Puljić.

Rijeka je dobila Dinamo u 32. kolu prekrasnim golom Maxwella Acostyja, koji je pogodio s 20 metara pod prečku u 39. minuti. Nikola Jurčević je, što zbog ozljeda što kartona, u prvih 11 gurnuo dvojicu iz B momčadi, stopera Gabriela i zadnjeg veznog Muhara.

Nedostajalo je plavima više od pola momčadi, a baš je impresionirani Muhar 'skuhao' prvu šansu na utakmici, izgubivši loptu u 2. minuti. Čolak je krenuo na Livakovića, majstorski ga prebacio, ali lopta je završila u stativi.

I to je bilo to od Rijeke, Dinamo je preuzeo kontrolu, bio je bolji, a onda primio gol iz ničega. Zapravo, možda je malo pretjerano reći iz ničega, jer Maxwell Acosty zabio je eurogol. Petljao je Rijekin Ganac na 20 metara, lopta mu se nekako vratila, a kad je vidio da nitko ne ide na njega, opalio je pa što bude. A bio je gol i pol! 

Da stvar bude gora za Dinamo, nakon 20 minuta ozlijedio se i Ante Ćorić pa je Jurčević morao poslati i trećeg igrača iz B momčadi, Đuraseka. U nastavku je dobio šansu i četvrti, mladi napadač Miklić.

Dinamo je napadao, stvarao šanse, ali nije ovo bio dan za Gojaka, Soudanija, Gavranovića...

Rijeka je slavila i vratila se u utrku za naslov, četiri kola prije kraja preskočila je Hajduk koji ima utakmicu manje i smjestila se na drugo mjesto, sa šest bodova iza Dinama.