Ima takvih utakmica, kad od prve minute vidite da je protivnik bolji, da što god probate napraviti - ne ide. Onda krenu pogreške, jedna za drugom, pa protivnik dobije krila, a od noge im prolazi sve što zamisle... Pa još kao, Ivanušec, dobijete kroz noge, a Uefa taj dio, u kojem vam je toliko neugodno da biste najradije nestali na deset dana, proglasi potezom kola, pa ga vidi cijeli svijet.... U takvoj situaciji gledate u semafor i molite Boga da ova muka što prije završi. E, takva je bila utakmica u Milanu.
Otkad je sjeo na klupu Dinama, a bilo je to u svibnju 2018., Nenad Bjelica nikad se nije osjećao nemoćnije. Nitko u tih 87 utakmica, od čega čak 26 europskih, nije tako nadigrao Dinamo kao Atalanta u Milanu. Ajde, i Manchester City, no na Etihadu je Dinamo u 90. minuti imao aktivan rezultat, imao je zaostatak od jednog gola i napad. U Milanu je sve bilo gotovo već u 46. minuti.
U redu, Dinamo je griješio, svjesni su toga i igrači. Leovac je amaterski vratio loptu u sredinu, Perić darivao kao djed Božićnjak, Ademi nije imao onu agresivnost, Dani Olmo igrao je kao da je mislima već napustio Dinamo, Dilaver i Theophile "ajme majko", Ivanušec je bio potpuno izgubljen... Jedina dva igrača koja su bila na razini su Dominik Livaković i Mislav Oršić, a s dva raspoložena igrača, vidjeli smo to u rujnu, Dinamo je izgubio od Varaždina, momčadi koja bi u Italiji vjerojatno bila u Serie C, s Barijem, Catanijom. Regginom...
Izgubiti od Atalante nije blamaža. pitajte uostalom Igora Tudora, on je s Udineseom prošli mjesec dobio sedam komada, Ili, još bolje, Paula Fonsecu, trenera Rome, koji je izgubio identičnim rezultatom kao Dinamo, samo, za razliku od Zagrepčana, on je izgubio 2-0 na Olimpicu.
Zapravo, tek sad nakon ovih milanskih 90 minuta možemo vidjeti koliko je bila velika 4-0 pobjeda u Zagrebu. Tek sad možete vidjeti kakvu je momčad Dinamo nadigrao i zasjenio u prvom kolu Lige prvaka. Uostalom, da vam je netko ponudio da ćete nakon pet kola Lige prvaka imati pet bodova i biti u mogućnosti prezimiti u Europi, čak i kao drugoplasirani u Ligi prvaka, odmah biste potpisali.
Dražen Petrović jednom je izgubio utakmicu, u kojem je protivnik bio toliko bolji da je mogao samo čestitati. Njegove riječi nakon tog poraza nikad neću zaboraviti.
- Izgubili smo i to je to. Zašto bih se više živcirao? Moraš što prije zaboraviti da nećeš dobiti sve utakmice. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah - rekao je tada Dražen.
I zato dečki, zaboravite. Zaboravite odmah.