Lijepo je sa zlatom oko vrata bilo slušati hrvatsku himnu. Zaista poseban osjećaj. Vjerujem da je tada moj pokojni brat bio uz mene, javio se iz Montpelliera s gimastičkog EP-a Marijo Možnik (28).

Prije tri godine u tom francuskom gradu vježbama na preči osvojio je srebrnu medalju, prošle je godine bio brončani na SP-u u Nanningu.

- Sve najveće uspjehe posvećujem Dariju, pa tako i ovo zlato. Osjećao sam da sam imao pomoć odozgo, bio je uz mene. Ovo zlato nije samo moje, bilo je tu i jako puno njegove pomoći - rekao je Marijo, čiji je brat prije četiri godine preminuo u snu.

U Montpellieru je jučer Marijo jedva došao do finala, ušao je kao tek deveti.

- Pogriješio sam u kvalifkacijama i to u svom elementu. Inače nas u finale ulazi osam, ali kako smo osmi i ja imali jednake rezultate, i ja sam ušao kao deveti. Odlučio sam tada da ne smijem kalkulirati u finalu. Išao sam na sve ili ništa, a ispalo je sve. I čini mi se da su me suci preslabo ocijenili, ali to je tako kad nastupaš prvi, kao što sam ja. Suci na tebi grade kriterij i bili su prestrogi. Dobio sam 14.833, a zaslužio sam dobiti ocjenu veću od 15.

Zadnjih nekoliko godina Marijo piše povijest hrvatske gimnastike. Prvi je naš gimnastičar po kojem se zove element, i to jedan od najtežih, a sad je uzeo i prvo zlato na velikim natjecanjima.

- Lijepo je to, ali više mi znači što se mi iz male Hrvatske uspješno borimo s velesilama. Pa mi smo ovdje imali četiri finalista, Seligmana, Markovića, Korostevljeva i mene. A da Ude nije pao, i on bi bio u finalu. Ne bih vjerovao da mi je netko prije deset godina rekao da ćemo biti tako uspješni - rekao je Možnik i otišao na slavlje.

- Malo smo proslavili već ulazak nas četvorice u finale. Proslavili smo zlato, ali samo malo, jer mogu si misliti što me čeka s prijateljima u klubu i u kvartu. Nema veze, spreman sam ja za sve.