Goran Ivanišević, legendarni hrvatski tenisač i jedan od najcjenjenijih svjetskih trenera, ovog je tjedna boravio u rodnom Splitu. Povod je bio dvostruk: pružiti podršku sinu Emanuelu na Challengeru koji se igra na Firulama, ali i najaviti novi teniski kamp koji će se održati u kolovozu. U opuštenom razgovoru za Sport Klub na terenima gdje je i sam odrastao, Ivanišević je otvoreno govorio o očinskoj ulozi, trenerskim izazovima, stanju u svjetskom i hrvatskom tenisu te o onome što Novaka Đokovića čini najvećim svih vremena.
Turnir na Firulama ove godine nosi posebno ime, u čast prerano preminule novinarke Mile Moralić, a za Ivaniševića je povratak kući uvijek poseban. Uz praćenje sina, u fokusu je i organizacija velikog ljetnog kampa koji će kulminirati humanitarnim mečem na Prokurativama.
- To mi je nekako bila želja i to će izgledati fenomenalno - kratko je poručio.
Koliko ga tijelo služi?
- Ne bih rekao da je sport zdrav, rekreativni jest. Profesionalni sport je sve nego zdrav. Sve me boli. Bolje je pitanje što me ne boli, ali OK za ovo moje rekrativno kotrljanje po terenu, kako ja to zovem, haha. Nije loše, još se mogu kotrljati po terenu.
Očinska uloga i muke gledanja s tribina
Gledati sina Emanuela kako se bori na terenu za Gorana je potpuno novo iskustvo, koje mu je dalo uvid u ono što je njegov otac Srđan proživljavao desetljećima. Priznaje da nije lako i da su emocije prejake da bi mu bio trener.
- Pa nije lako. Evo, sad znam kako je bilo mom ocu. Nažalost, ja sam uvijek kriv za sve, i za oblak i za krivi skok. Ali dobro, to tako valjda ide. Previše su tu emocije, a onda se izgubiš. Nisi otac, niti si trener, to ispada nešto treće, a ja to ne želim - iskren je Ivanišević.
Posebno je ponosan što je Emanuel (18) upisao prestižno američko sveučilište Wake Forest, ističući da sin ide svojim putem bez pritiska. Njegova uloga je, kaže, logistička, a svaki savjet koji pokuša dati sin često doživi kao napad.
- On jednostavno ima taj problem gdje svaki moj savjet smatra napadom na njega, napadom na njegovu igru, da mislim da ništa ne valja. Tako da onda ja moram točno vagati, a ja to baš i ne volim. Ja to volim više reći kako stvari stoje, pa makar nekoga to zaboljelo.
Od Tsitsipasove "mentalne nespremnosti" do projekta Fils
Ivanišević se osvrnuo i na nedavne trenerske suradnje. Kraj s Grkom Stefanosom Tsitsipasom (27), kaže, bio je neminovan.
- Ja sam znao nakon drugog dana našeg treninga da od toga neće biti ništa. Nisam rekao ništa loše, sve što sam rekao je istina i to se ostvarilo. Lijepo sam mu rekao poslije Wimbledona da uzme četiri mjeseca odmora, jer nije to samo fizička, to je i mentalna nespremnost. Ne možeš ti u današnjem tenisu, ako nisi spreman mentalno, igrati tenis.
Potpuno drugačija priča je suradnja s mladim Francuzom Arthurom Filsom (21), koju opisuje kao projekt koji ga iznimno veseli.
- Arthur je jedan od najtalentiranijih mladih tenisača. Ja ga vidim u prvih pet, bio ja tu ili ne. To je jedan projekt koji se meni jako sviđa jer prvi put radim s tako mladim igračem, to mi je oduvijek bila želja.
Sinner i Alcaraz su drugi sport, ali Đoković je priča za sebe
Analizirajući vrh svjetskog tenisa, Ivanišević ističe dominaciju Jannika Sinnera (24) i Carlosa Alcaraza (22), no upozorava da se Novaka Đokovića (38) nikada ne smije otpisati. Mogućnost osvajanja 25. Grand Slam naslova za njega je i dalje itekako realna.
- Poznavajući Novaka i gledajući ga pet godina, njemu ne postoji ta riječ nemoguće. To nema u njegovu vokabularu. Moguće je, naravno da je moguće - kaže Ivanišević i dodaje:
- Slušam ove neke teniske stručnjake, stalno ga netko otpisuje. Ne znam gledaju li ti ljudi tenis, jer ne možeš otpisati Novaka Đokovića. Njega vuče to što voli igrati tenis, voli se natjecati i pobjeđivati. Dok on to voli, a ima u sebi jer planira igrati i Olimpijske igre 2028., on će uvijek biti pri vrhu. Na pitanje što pokreće Đokovića, odgovara jednostavno:
- On je najveći tenisač svih vremena i nikad ga se ne može isključiti iz borbe za titule.
Stanje u hrvatskom tenisu i razbijanje reketa
Dotaknuo se i stanja u hrvatskom tenisu. Povratak Marina Čilića (37) ga ne iznenađuje, a za Dinu Prižmića (20) vjeruje da će biti odličan igrač. Ipak, smatra da smo kao nacija previše razmaženi uspjesima.
- Mi smo zemlja od četiri milijuna ljudi i svaki par godina izbacujemo novog tenisača. Malo smo razmazili javnost. Treba ulagati, treba infrastruktura, trebaju novci. Tenis je skup, obiteljski sport. Imamo malu rupu, ali tko zna, možda za 10 ili 15 godina opet izbacimo nekoga.
Kao netko koga su poznavali po temperamentu, Ivanišević ima jasan stav o izražavanju emocija na terenu.
- Ja ne znam što je loše razbiti reket ako ćeš ga promijeniti i zaboraviti. Ja sam, na primjer, razbio reket pa još pet minuta mislio o njemu. Bune se da je tenis robotiziran, a onda kad netko razbije reket, zvižde mu. Neka se ljudi dogovore što žele. Ja uvijek pozdravljam dobro razbijanje reketa. Ako će ti pomoći, zašto ne?
Savršeni tenisač po izboru Gorana Ivaniševića
Za kraj, Ivanišević je sastavio svog idealnog tenisača, kombinirajući najbolje udarce današnjice i prošlosti. Servis: Nick Kyrgios. Bekhend: Novak Đoković. Forhend: Rafael Nadal. Volej: Roger Federer. Retern: Andre Agassi. Brzina: Carlos Alcaraz. Mentalna snaga: Jannik Sinner