Kada je na otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini 2026. godine ponosno podigao zastavu Haitija, Stevenson Savart (25) ostvario je životni san. No, to je bio tek početak priče kojom je ušao u povijest kao prvi sportaš koji je predstavljao ovu karipsku državu u skijaškom trčanju, postavši simbol nade za naciju pogođenu teškim krizama.
Put od sirotišta do olimpijske staze
Rođen u Delmasu na Haitiju, Savartova sudbina nije upućivala na snježne staze. S tri godine posvojio ga je francuski par i odveo u La Bresse, u regiju Vosges, gdje su ga posvojitelji već s pet godina prvi put stavili na skije. Iako je lokalni klub bio skeptičan jer je bio premalen, njegova upornost je prevladala. Odrastajući u skijaškom okruženju, ljubav prema sportu je rasla, a on se u potpunosti posvetio skijaškom trčanju. Inspiriran nastupom Richardsona Viana, prvog haićanskog zimskog olimpijca iz 2022., odlučio je predstavljati svoju domovinu.
Unatoč golemim izazovima i skromnim sredstvima, uspio je izboriti normu. Njegov put do Igara omogućila je stipendija programa Olimpijske solidarnosti, kojom je kupio dio opreme. Dok velike nacije imaju i do 80 pari skija po sportašu, Savart je u Italiju stigao s 20.
- Ogroman je ponos vidjeti da se moj rad isplatio, i tolika je to radost, jer na početku ništa nije bilo sigurno. Krenuli smo s daleka s mojim trenerom Floom. Stvarno smo krenuli od nule - priznao je Savart.
Više od samog rezultata
U utrci skiatlona zauzeo je 64. mjesto, ali je pri ulasku u cilj dobio ovacije publike. Njegov nastup bio je puno više od plasmana; bio je to snažan iskaz otpornosti i poruka mladima na Haitiju da su i najveći snovi mogući. Uz to, haićanski tim privukao je pažnju i unikatnim, ručno oslikanim uniformama koje je dizajnirala Stella Jean, a koje su postale simbol borbe i nacionalnog ponosa.