Tibor Halilović golom za 1-0 pobjedu nad Lokomotivom u Šibeniku donio je Rijeci šesti trofej Kupa. Kao diplomirani novinar, za 24sata je napisao svoje dojmove o utakmici i cijeloj sezoni
I nakon prospavane noći osjećaj je isti. Sreća i ponos. Prošle godine u finale protiv Dinama ispraćeni smo sa skepsom, cijelu ovu sezonu nekako nas se stavlja u drugi plan, ističe konkurenciju, Rijeku podcjenjuje i kao da se samo čeka da padnemo.
A bilo je teško. I promjena trenera, i dvije krize, i pauza zbog pandemije, pa u finalu ozljeda Franka i svakakvih je prepreka bilo, ali na kraju... U dvije riječke godine ja evo dižem drugi trofej s Rijekom! Plus jedno drugo i jedno treće mjesto.
"Izgleda" da ova momčad i ovaj klub ipak vrijede više nego što se sa strane zna procjenjivati! Istina, nije nam bilo lako u finalu, ali to se moglo i očekivati. Pa Lokomotiva je kroz cijelu sezonu pokazala koliko je kvalitetna.
Ali ipak smo mi - Rijeka. Klub koji zna kako se osvajaju trofeji. Presudilo je, mislim, naše iskustvo u takvim utakmicama, a možda nas je malo i sreća nagradila.
Pri kraju smo se dizali u formi, vjerovali u našu kvalitetu i karakter. Svaka čast dečkima. Proslavili smo na povratku, normalno. Šteta što nije bilo publike i što nismo, kao prošle godine, mogli proslaviti s navijačima, ali dočekali su nas u Rijeci. Već je svanulo kad smo stali u centru i barem onako iz busa podijelili radost s ljudima.
Moj gol. A dobro, to jest to dodatno zadovoljstvo. Ipak je to jedini gol finala, onaj koji se piše i pamti jer je donio trofej. Cijelu ovu sezonu sam, moj je osjećaj, odigrao dobro, ali svatko tko je igrao nogomet zna da su dobra izdanja pojedinca uvijek plod igre cijele momčadi.
Umorni smo, ali presretni. Bili smo jači od svih problema, najčvršći kad je najvažnije. U Kupu smo izbacili Varaždin, Dinamo i Osijek pa u finalu pobijedili Lokomotivu...
Dakle, sve što smo napravili, napravili smo unatoč skepsi, podcjenjivanjima i prognozama. Ili jednom rečenicom: Kup je opet naš i to - 100% zasluženo!