U početku su svi na spomen stranca odmahivali rukom. Veliki favorit za nasljednika Gorana Perkovca bio je Slavko Goluža, čak se i spominjalo kako bi se na klupu mogao vratiti legendarni Lino Červar, ali na koncu su čelnici HRS-a ponudili posao Islanđaninu Daguru Sigurdssonu (50)!
Kao grom iz vedra neba pojavila se informacija kako je bivši njemački izbornik u srijedu ujutro došao u Zagreb na pregovore s čelnicima hrvatskog rukometnog saveza. I kako doznajemo, na korak je od preuzimanja naše reprezentacije!
Gotovo cijelo poslijepodne traju razgovori i uskoro bi trebali sve dogovoriti, no ostali su još određeni detalji. Islanđanin je u Japanu obilato napunio račune jer je godišnje zarađivao milijun eura, ali jasno je kako mu HRS ni približno ne može ponuditi toliko. Spominje se cifra od 300 tisuća eura i to je najveći iznos koji mu navodno savez može ponuditi. Kako je Sigurdsson već sedam godina izbornik Japana, morat će prvo raskinuti ugovor s dosadašnjim poslodavcem pa potom predati EHF-u zahtjev za certifikat kako bi kao trener mogao raditi u Europi.
Ostao je još nekoliko koraka kako bi sve postalo i službeno, ali sve je izvjesnije kako će Hrvatska dobiti prvog stranca na klupi reprezentacije. Dagur Sigurdsson jedan je od najcjenjenijih trenera na svijetu i bez obzira na loše rezultate u posljednje četiri godine, klupa hrvatske rukometne reprezentacije je primamljiva i za one najbolje stručnjake. I dalje imamo snažan ugled u rukometnom svijetu i svaki trener poželio bi voditi takvu reprezentaciju koja se prethodnih godina naosvajala medalja i uvijek ima roster sposoban za borbu za medalje. Nažalost, na posljednja četiri natjecanja nismo imali izbornika koji zna posložiti taj orkestar i odvesti ga do medalje.
Islanđanin nije imao briljantnu igračku karijeru, ali zato mu u trenerskoj nema premca. Uhodavao se u A1 Bregenzu pa od 2008. do 2010. vodio Austriju. Čak šest godina vodio je rukometaše Füchse Berlina, od 2009. do 2015. pa je potom sjeo na klupu njemačke reprezentacije s kojom je osvojio Europsko prvenstvo 2016. godine. To im je i posljednje zlato s velikih natjecanja.
Zasitio se vrhunskog rukometa pa je 2017. godine dobio ponudu kakvu nije mogao odbiti. Sjeo je na klupu japanske reprezentacije uz ogromnu godišnju zaradu, ali i izuzetno tešku zadaću. Popularizirati rukomet u ovoj zemlji i odvesti njihovu reprezentaciju na veću razinu. I radio je solidan posao, koliko je to bilo moguće uz takav roster, a sjetimo se kako su nas Japanci itekako namučili prije tri godine na SP-u u Egiptu. Bili su na korak od najveće pobjede u povijesti, ali Čupić nam je donio bod u samoj završnici.
Njegova era u Zemlji izlazećeg sunca je pred završetkom. Iako su ga s Japancima čekale Olimpijske igre u Parizu, odlučio je otići s klupe i čini se, prihvatiti poziv Hrvatske. Kada takva jedna reprezentacija zove, bez obzira u kakvoj situaciji bila, to se ne odbija.
Podsjetimo, reprezentacija bi se trebala okupiti 11. ožujka, a samo tri dana kasnije čeka nas utakmica protiv Austrije u prvom kolu kvalifikacija za Olimpijske igre. Nakon toga slijedi Njemačka pa za kraj Alžir. Naravno, glavni cilj je plasirati se u Pariz, a nakon toga će Sigurdsson, ili tko već bude na klupi, u miru moći slagati momčad za budućnost.